22 maj Bila sam mrtva nakratko, dovoljno da zavolim život

Imam 36 godina. Tako stoji u svim mojim dokumentima. Imam i tijelo tridesetšestogodišnje žene. Moja duša je mlađa od mene 19 godina. I nije ovo jedna od onih priča o reinkarnaciji, duhovima koji zarobe nečije tijelo ni ništa slično tome.
Nered u mom tijelu počeo je jedne noći kada sam zahvaljujući divljoj naravi jedan od izlazaka pretvorila u katastrofu.
Pošavši u kafe u kojem me čekao muškarac sa ozbiljnim namjerama, neozbiljno sam mu kasnila.
Razgovarajući sa uličnim prodavačem kišobrana uz osmijeh sam mu objašnjavala besmisao predmeta koji prodaje i u štiklama i mantilu, raširenih ruku untraške prelazila ulicu glumeći Gene Kellya.

I onda znate, baš kao u filmovima. Čujete buku u ušima i svjetlost koja vas zaslijepljuje. Potom je proljeće i prema vama trči već dugo godina mrtav pas vašeg bivšeg dečka. I ljudi oko vas su usporeni i nepoznati. Nakon toga prolaze slike, ljubavi, svađe, uzdasi, prvi bicikl, rat, suze, poljubac… i shvatiš da te pokupilo auto i da si mrtva. I osjetiš ruke koje te šamaraju.
Znala sam ako otvorim oči ugledat ću onu mrtvu sebe koja vidi sve šta se dešava.

Zato nisam otvarala oči 175 dana.
Za to vrijeme na klinici su me držali kao biljku. Smatrali su da vještački dijelovi kojima su iskrpili moju dušu ne bi izdržali naredbe mog neukrotivog srca. Bila je dovoljna jedna jača emocija da mjesta na kojima je moja duša iskrpljena popucaju i ovaj put zaista umrem. Stavili su me na listu čekanja. I čekala sam 174 dana da nekome prestane raditi srce i da uzmu njegovu dušu i transplatiraju mi je.
Podaci o donatoru su bili povjerljivi i nisam mogla znati čiju sam dušu dobila. Jedino što je bilo sigurno i o čemu se vodilo računa jeste da se duša ženske osobe ne može transplatirati muškarcu i obrnuto.

I onda sam bez šamaranja otvorila oči.
Nakon par dana oporavka vratila sam se kući i po naredbi one čiju sam dušu dobila, odrezala sam kosu, pobacala stvari iz ormara, izbrisala brojeve, zadržala kaubojke. I u njima i jednoj od šarenih haljina izašla na ulicu i sredinom nje koračala.
Bez zakrpa i ožiljaka, imala sam šansu da ovaj put učinim bolje stvari samo za sebe.
I zaljubim se.
Jer se jedino divno sa 17 zaljubljuje.

Autorka: Luna Hodžić

Fotografija: tumblr.com