Beztobost

Htela si
Moja Luno
Da te vinem u oblake
Da sa mramornih visina
U ponoć
Razgrćeš oblake moga nepostoja
Da ti se svakog dana radujem
Da te noćima uzdahujem
Uz krckanje gramofona

Htela si
Moja Luno
Biti Sloboda što predvodi narod
Golih grudi
Porušiti palisad mojih misli
Usaditi ideju, da si nepobediva
I zabosti zastavu
Na vrh Bastilje
Moga uma

Htela si
Moja Luno
A hteo sam i ja
Skinuti mundir i primiti mač
Sa leve strane
Jer, šta je činovnikova smrt
Naspram očiju ideje
Da se samo iz ljubavi tvoje
Mogu ponovo roditi

Htela si
O, moja Luno
Da vijem tvoju kosu
Prstima umornim
Da se borim sa mistralom
Što mi oseku pravi
Što mi vuče ovaj brod
U boci
Ka beskraju

Htela si
Ali nisi smela priznati
Da su mramorne visine
Mesto našeg postanka
Da su oštri palisadi
Blokade za svitanja
Da nije svaki mač
Oruđe što presudi
Da nije svaki vetar
Bura iza brodoloma
Ako me dovede do tebe
Moja Luno

 

Autor: Marko Trifković
Fotografija: Jacqueline Day @Unsplash