Beogradski haos

Umorna sam.
Od lažnih osmeha.
Lažnih pozdrava
i lažnih ljudi.
Svi su se promenili.
Ne volim ovakav svet.
Gde su svi isti.
Ne prepoznajem ih.
Nekad sam im verovala.
Kada je sve otišlo
dođavola?
U šta sada da verujem?
Kome?

Samo želim da pobegnem.
Da promenim frizuru,
boju kose,
ovu ulicu, ovaj grad.
Izvini, Beograde.
Nisi ti kriv.
Teško mi je da
koračam tvojim ulicama.
I da se
po stoti put uverim
da mi ne treba
grad bez karte za snove.
Ne krivim te ni zbog čega.
Oni su stvorili haos.
Naružili su te, Beograde.

Oprosti mi što
te ostavljam.
Verujem da ćeš preživeti
i ove generacije.
Ja ne mogu.
Nemam toliko
iskustva sa ljudima.
Izbegavam ih.
Ponekad je tako fino
biti usamljen.
Makar na kratko.
Nije važno.
A ti si prepušten njima.
I ne možeš da pobegneš.
Srećno, dragi Beograde!

Autorka: Milena Opačić

Fotografija: tumblr.com

milena-opacic-blacksheep.rs

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.