Beleške sa margine: „Majka hrabrost i njena deca“ Bertolt Breht

Breht je kao teoretičar/pobornik (angažovane) književnosti svetu zamerio nenalaženje vremena za izvođenje njegovih drama, određujući kao krivca nepromišljenost državnika:

„Pisci ne mogu da pišu onoliko brzo koliko brzo vlade mogu da zapodevaju ratove: jer pisanje zahteva razmišljanje.“

 

Ova zajedljivost osujećenog propovednika humaniste nije mi bila samo razumljiva, već i simpatična. Izuzetno. Poželela sam da pročitam i delo na koje upućuje. Iako i dalje ne volim ratnu tematiku, drama „Majka Hrabrost i njena deca“ prijala mi je više nego što sam očekivala.

Naučila me je da:

Rat relativizira sve osim gladi.

Na samom početku Pukovski Sveštenik opravdava nasilje nad civilima stavljanjem Božije zapovesti „Ljubi bližnjeg svog“ na terazije, nasuprot istorijskom trenutku. Naime, u vreme kad je ona izrečena nije moglo biti gladi, budući da je „Gospod od pet hlebova mogao da načini pet stotina“, te stoga ne mora biti poštovana dok traje glad.

Svet rata (više) nije svet junaka, već potrebe za slobodom od heroizma.

„Dobroj zemlji nisu potrebne vrline, svi tamo mogu biti sasvim prosečni, osrednje pameti, pa, ako hoćete, i kukavice.“

 

 

Rezonovanje namučenog roditelja i trgovca ne usmerava nas ka idealu „dobre“ zemlje koliko služi da prikaže stanje sistema u kom takvo razmišljanje nastaje.

„Iščašenost“ jeste ispošćena reč, ali takav je i sistem na koji se odnosi.

Zato ga je potrebno hraniti ratom – da se (o rečima, kao ni o ispravnosti postupaka) ne bi razmišljalo.

„Podmitljivost je kod ljudi isto što i milosrđe kod dragog Boga. Podmitljivost je naša jedina nada. Dok je nje, ima i blagih presuda, pa se i nevin ponekad izvuče na sudu.“

 

„Pesma o velikoj kapitulaciji“ snova pred svešću o neostvarljivosti predstavlja test za čitaoca (gledaoca u slučaju izvođenja drame, i ne-učesnika u svakom slučaju). Ukoliko se složite sa „čvorkom s krova“, pesma je o vama; ukoliko se u prvi mah ne složite, pesma je za vas. Ako i posle četvrtog čitanja ostanete čvrsti u neodobravanju predaje, postoji nada da ćete se i na javi odupreti.

Reči Majke Hrabrosti povodom smrti vojskovođe

„Kažu da su, naravno, hteli da zvona zvone za pogreb, ali ispostavilo se da su sve crkve razrušene paljbom po njegovoj zapovesti, tako da siromah vojskovođa neće čuti zvona kad ga budu spuštali u grob.“

 

mogle bi sadržati „dublji“, „opštiji“ smisao, ali bolje je posmatrati ih kao „prostu“ i hladnu konstataciju okolnosti, sa iverom humora (kao da bi mrtvac uopšte čuo zvona, i da ih ima!).

Drama „Majka Hrabrost i njena deca“ može se čitati kao svojevrsni ep o lutalaštvu „neistorijskog čoveka“ sa stranice na stranicu Istorije. U „istorijskim trenucima“, stvarni ljudi, kao i Rat sam, „tek zastaju da čuju pesmu, a onda nastavljaju put“.

Najbolje prikazan lik: (ako izuzmemo Rat) Majka Hrabrost

Najdraži lik: Katrin

Uz čitanje slušati: Freedom Call (Ironiji je teško odoleti.)

Autorka: Katarina Kostić

Fotografije: kupindoslike.com, narodnopozoriste.rs

Nema komentara

Ostavi komentar