Nikada nisam našla reči dovoljno teške da ponesu opaku sudbinu sveta na svojoj grbači. I prelome kičmu najveće gusenice koja se bezbrižno održava na malom listu. I polome hrbat najređe knjige što se sama još malo piše. Sve su delovale sitne, kao da metak silom guraš u preusku cev patrljkom prsta, kao da umišljaš da postoji gustina kojom...
U 2019. godini možda sam napisala 2019 stihova o tebi. I umorila sam se od toga. Kao što sam posljednjih dana umorna od svih tih divnih želja koje mi nude i koje drugima vraćam kao lopticu u tenis meču. Zato sam tebi i njoj poželjela...
Svakog dana kada otvorim oči Pročitam kako je neko mlad oduzeo sebi život Ili je neko nekog roknuo zbog par grama. Svakog dana gase se životi Zbog gubitka posla Živaca Preljube Siromaštva Hleba starog tri dana Pregaženih...
Zima se proteže u kraju, kao neka mnogo loša i spora mačka. Hladna je, taman onoliko da te zaboli do kostiju, pa se motaš u krug i unazad. Osjeti se noć, kao plašt dok se nadvija nad bespomoćnu i duboku vodu. Jutros je u susret...
Useli mi se u kosti Mišiće I oči Preseci put svakom Koji pokuša isto Oslovi me svojom Ali me nemoj terati da ti pripadam Oboji me i sačuvaj od rđanja Ali mi dopusti da jednog dana izbledim Sanjaj sa mnom Ali se pomiri da...
Ja sam mamac na udici ajkulama. Zagađeni okean između kontinenata. Smrdljiva riba koju donosi plima u tvoj davno odsanjani san. Idi!- rekla si prijekorno, ali nigdje se nisam makao. Šupčino!- suviše ružna riječ na tvom lijepom jeziku, ali bih je ipak sa uživanjem polizao. Letjele su...
Mogla sam da otplivam u slivnik (sa trpeze san jadan i mutav), ali nisam, ali nisam. A ti nikad spoznao nisi da u naručju ti je plakala mongolska princeza. Kao zrnevlje pocrnelog žita i mrvice suvog hleba, sa balkona i mene iz čaršafa istresi. Uzdignu li se ponovo Tatari, vide li bisere sred trulog žita? Lažeš - jesi! Autorka: Emilija Deljanin Fotografija: weheartit.com ...
Ponavljam razrede čekanja, Ponavljam leta i proleća Sa nekim ljudima kojim Moram da crtam i bojim Zašto sam te voleo. Ponavljam tvoj lik Propao niz nedra godina Sa nekim tamo ljudima Čije sam lošije upamtio crte Nego otkucaje Vremena što više nemamo. Ponavljam...
Samo reci gdje na koju adresu poslat ću vam cvijeće i slatkiše Došlo je na red da i meni bude svejedno ako umreš ili oženiš se I nije kliše da sve što počne i završi se Samo reci gdje u kojem kafeu sjedite da kažem konobarima da vam od mene najskuplju bocu otvore i sreći...
Noćas sam sanjala čemprese, krvav mesec i laste, nebo je odisalo zvezdama kao tvoje oči. Noćas su bitke vodili maleni ljudi i džinovi, i krici su se lomili daleko u nepreglednim šumama. Bosiljak je mirisao na mom starom prozoru, raznesen brižljivim vetrom osvajao...