Šta će biti ako se prevariš, pa umesto na posao odeš negde gde smo se ljubili? Pa ti kao u nekom glupom romanu zamiriše na mene? Herc-romani su za žene, je l' da? Za koga je onda ljubav? Za klince što se ljube na brani dvadeset minuta pre polaska...

– Godinama pišem jednu knjigu, ja sam lenji pisac koji dopušta da se pravopisna pravila triput promene dok stigne od ideje do štamparije. Neki kažu da je to perfekcionizam. – prećutala sam mu da znam da je to strah i da se iza straha krijem. –...

Neke fleke jednostavno ne mogu da se operu. Tako je govorila Dejanova majka. Nikad mu nije bilo jasno zašto bi tako značajno pogledala u sestru, pa u oca. Njega, kao muško dete, izuzimale su iz tih „ženskih razgovora“. Zbog toga je valjda, rastući u neprijateljskom okruženju,...

Kad je bila mala, nije znala da je to nešto loše i čega treba da se stidiš. Jednostavno nikad nije bila na moru i to je to. Majka i tetka nikad nisu pominjale letovanje. Nisu čitale modne magazine kao majke njenih drugarica. Samo su radile...

Taksista nam, kad smo krenuli da obiđemo Vale de los Inhenios, rekao da mu nije jasno šta tražimo u starim poljima šećerne trske, umesto da uživamo u plažama Kube.Njima je 1. maj neradni dan, kao što je uostalom i nama bio do pre neku godinu....

Od studentskih dana kad je sa cimerkom delila mali braon rešo sa dve ringle – to je bilo tako. Marina je volela da kuva i da se smeši. Pokušavala je da spremi nešto što će biti ukusnije za jelo od masnih obroka iz menze. Druge...

- Ja sam sad udata, to znaš? – više je rekla nego što ga je pitala. – Ne smeta meni što si ti udata. – Meni smeta. – Što si se onda udavala? – naslađivao se njenom zbunjenošću. – Ne smeta mi što sam udata, nego što nikako da...

– Dobro, možemo li mi biti samo prijatelji, kao dosad? – pitam ga u hodniku, praveći se da ne primećujem što mi sve jače stiska ručni zglob. – Jelo, to je savršeno, ali znaš kako kaže Čehov: „Žena može postati prijatelj muškarcu samo ovim redom: prvo...

Ti znaš da ćeš jednog jutra morati da se probudiš i da će to biti u ovom svetu. Ne u mehuru od nežne sapunice i dečje naivnih nevinih osmeha. Ti znaš: jednom će se dogoditi nešto, možda će pući u tebi neka nit dok spavaš...

Možda nekad, kad nas ne bude bilo, I vreme, pospe sećanja daškom mladosti, Lica nam izborana, se otkrave od starosti I sećanja budu jedino što nas veže, i uz Cvrkut ptica prolećni, donesu opet osmeh tvoj.. Eh, da je sreće, da tad budem sa tobom. Videsmo život, rećiću tada, kad bejasmo...