ANJA MARKOVIĆ : Sve je počelo 16. juna 1904.

 

Biti pesnik znači biti neko ko ima istančan senzibilitet, talenat i harizmu. To je tajanstveni umetnik koji uz pomoć malo reči uspeva da prenese i najsloženije emocije. Mlada pesnikinja Anja Marković otkriće nam kako je spoznala svoj dar, šta za nju predstavlja Brankova nagrada i naravno, zbog čega se ponekad oseća kao crna ovca.

 

Anjina prva slikovnica je..

 

Nemam pojma. Prva ilustrovana knjiga koju pamtim je Najveća knjiga na svetu koja je bila izuzetno pogodna za pravljenje kućica i tobogana. Pamtim da je u knjizi bio jedan medvedić koji nije hteo ništa da radi i uvek je bio nacrtan kako se krije negde. On mi je bio omiljeni.

 

Prva kupljena knjiga..

 

Zaista imam problem sa pamćenjem.

 

Omiljeni klasik..

 

Džojsov Uliks.

 

Popularna književnost..

 

Jednokratna, sezonska književnost. Knjige za plažu i autobus. Služi za maskiranje mase u čitalačku publiku.

 

Anja Milosevic

Školovanje..

 

Nužno zlo. Čovek više i kvalitetnije uči van škole.

 

Uzori..

 

Više volim da govorim o uticajima. Na primer, književnost ekspresionizma nekad.

 

Sve je počelo..

 

16. juna 1904.

 

Od bloga do prve zbirke..

 

Blog doživljavam kao javni radni sto, prostor za igru. Zbirka je kraj igre. Onda sve ispočetka.

 

Od prve zbirke do nagrade..

 

Vreme uglavnom ispunjeno čitanjem, pomalo jalovog pisanja.

 

Anja

Nagrada i nakon nje..

 

Nagrada je dobar motiv za dalje pisanje. Lepo iskustvo, ali lako zanese.

 

Kritike..

 

Za sada uglavnom malobrojne i pozitivne, a to i nije dobro. Trudim se da budem sebi najoštriji kritičar, mada imam nekoliko prijatelja koji su mi tu oštra konkurencija.

 

Slobodan stih, jer..

 

Ne volim ograničenja, kako u životu tako i u književnosti. Pesmi treba prostora inače ostaje bleda i rahitična.

 

Ja želim večnost u ovoj pesmi..

 

Zato što druge večnosti nemam.

 

Trenutno čitam..

 

S obzirom na to da trenutno pišem završni rad na master studijama čitam uglavnom teorijske knjige i pesme Vojislava Despotova. Mada se nađe vremena i za nešto drugo, na primer pesme Milene Marković i Radmile Lazić.

 

Trenutno pišem..

 

Pišem završni rad na masteru, i ponekad dopišem nekoliko kržljavih stihova

 

Za deset godina sebe vidim..

 

Vidim sebe negde u predgrađu, u maloj kući sa pogledom na četrdeset mačaka.

 

A za dvadeset..

 

Vidim sebe negde u predgrađu, u maloj kući sa pogledom na osamdeset mačaka.

 

Trenutno stanje srpske književnosti..

 

Nije toliko loše kao što izgleda. Pišu se sjajne knjige samo se previše pažnje pridaje literarnom smeću.

 

Ponekad me smatraju crnom ovcom, jer..

 

Mislim da me niko ne smatra crnom ovcom, nekako sam previše neupadljiva za tu ulogu.

 

Ponekad se osećam kao crna ovca, jer..

 

Nikad nemam dovoljno para za površnu zabavu.

 

Autorka: Sanja Janković

Izvor fotografija: Danica Milić, Marina Milojević

 

Nema komentara

Ostavi komentar