Aleksandar Dašić: Radno i vredno do uspeha

Razgovarali smo sa Aleksandrom Dašićem, glavnim i odgovornim urednikom i osnivačem magazina Portal Mladi. Iza leđa ovog mladog čoveka otkrićete Ameriku, protrčati kroz Evropu i Srbiju i saznati kako se stiže od bloga do ozbiljnog web portala. Ako pogledate sa njim u istom smeru, prikazaće vam se vizija jedne sjajne budućnosti i nemerljiv entuzijazam.

1.  Tvoja impresivna biografija otkriva mladog čoveka koji je društveno angažovan od početka studija. Danas je retkost naići na studenta koji vidi dalje od indeksa ili zabave. Šta je to što te je pokrenulo i šta te pokreće u tvojim aktivnostima?

 

 

Pokreću me ljudi i želja za promenama, kada vidite da nešto što ste uradili ima odjeka ili motiviše druge da se i oni pokrenu, to je nešto što vas dodatno inspiriše. Primerom, posebno ličnim, najbolje је promovisati vrednosti i ideju.  To se trudim i da radim. Krenuo sam od toga šta je potrebno meni i ljudima u mojoj okolini. Kada sam počinjao sa studijama, informacije su bile ekskluziva i do njih se nije tako lako dolazilo jer su kružile  unutar jednog malog kruga ljudi. Svi ti konkursi, plaćena putovanja, stipendije treba da budu dosupne svima. Odlučio sam da napravim blog i da putem njega pružam zainteresovanim mladim ljudima sve te informacije.

2. Bio si deo velikog tima u značajnim projektima UG “Srbija u pokretu”. Možeš li nam reći nešto više o tome?

 

 

Značajnu ulogu u mojoj afirmaciji imalo je upravo ovo udruženje. Tamo sve vrvi od pozitivne energije i želje za promenama. Definitivno, to je okolina koja mi je prijala i iz koje nosim divne uspomene. Moj angažman je bio na projektu ”Ne primam mito, radim za platu”. Zdravstvo je vrlo osetljiv deo sistema u kojem ne bi smelo da bude korupcije, a korupcija je u njemu najvidljivija i najbolnija. Svuda gde pristupim, svoje obaveze shvatam ozbiljno i dajem sve od sebe.  Počeo sam kao volonter prikupljajući potpise građana za podršku usvajanju Građanske antikorupcijske povelje, a završio na mestu koordinatora i trenera sa još nekoliko ljudi kada se projekat širio na druge gradove u Srbiji. Posebno mi je draga činjenica da sam lično ”odlikovao” više lekara bedževima za dobar i odgovoran posao koji obavljaju. Više o projektu možete saznati na njihovom sajtu.

3. 2011. godine bio si deo projekta “Primenjena diplomatija” u organizaciji Evropskog pokreta u Srbiji. Kako je ovo iskustvo uticalo na tvoje studije? Može li se teorija podrediti praksi ili su to dva neuporediva iskustva?

 

 

Prve godine kao polaznik, a već sledeće kao član tima koji organizuje dvosemestralni seminar „Primenjena diplomatija“ , imao sam tu čast  da upoznam brojne istaknute stručnjake iz sveta međunarnodne ekonomije, prava i diplomatije. Ovakvi susreti, direktna razmena iskustva i saveta imaju neizmernu vrednost. Do tada su to bile osobe koje viđamo na televiziji i delovale su nedostižno.  Važno je znati teoriju, posebno razvoj teorije kroz istoriju, jer vam to daje prednost i mogućnost razumevanja, kako vremena tako i političkog delovanja unutar nekog perioda, prirodu sukoba, pozadinu odluka, predviđanje mogućih koraka. To se sve obrađuje na fakultetu, a onda vam se ukaže prilika da na jednom ovakovom programu razgovarate sa osobama koje su  određivale politiku naše zemlje i vi imate mogućnost da sa njima ukrstite stavove i donesete zajedničke zaključke.

4. Beograd – Budimpešta (voz), Budimpešta – Frankfurt (avion), Franfurt – Čikago (avion), Čikago – Denver (avion), Denver – Minot (avion), Minot – Viliston (voz): ovako izgleda dug put do Amerike. Šta je Amerika mogla da ponudi jednom dvadesetdvogodišnjaku? Šta si iz Amerike doneo, a šta u njoj ostavio?

 

 

Tek kada ovako proformulišete vidim koliko zapravo je ovaj put bio dugačak. Bilo je neprospavanih noći i dnevnih odmora na aerodromima i železničkim stanicama, jednom rečju, iskustvo daleko uzbudljivije nego što bi se u prvi mah pomislilo.  Konačno sam stigao u tu Ameriku nakon tri dana. Amerika je za mene značila pet meseci šansi i mogućnosti da se dobro provedem, upoznam divne ljude i jednu dosta različitu kulturu od naše, ali i da spoznam granice svojih mogućnosti. Za mene, to jeste zemlja u kojoj mlada osoba može da se ostvari i da svojim trudom i radom uspe u zacrtanim ciljevima. Promenio sam svojevoljno pet poslova, dva puta bio unapređen i imao mogućnost da ostanem. Da li sam želeo da ostanem – NE. Nekada je dovoljno da vidite da možete i da drugi vrednuju vaš rad. Ta se šansa u Srbiji retko dobija.  Sa sobom sam iz Amerike poneo kofer pun uspomena, ali vratio sam još nešto – upoznao sam jednog novog, jačeg sebe, odgovornijeg i spremnijeg na sve izazove koji su me čekali. To je nešto što ništa ne može da zameni. Takođe, mislim da sam ostao u dobrom sećanju svim kolegama i da sam im ostavio pozitivnu sliku o svom narodu i svojoj zemlji. Šta sam još ostavio? Desetak kilograma.

5. Kako se stiže od bloga do ozbiljnog web portala?

 

 

Voljom, željom i velikim radom. Sećam se rađanja ideje o blogu. Na početku je sve to za mene bila nepoznanica, ali sam imao želju da naučim nove stvari i dobijem novo iskustvo. Važno je raditi najbolje  što mozete i ljudi će to prepoznati. Želeo sam da pružim kvalitetne, a pre svega pravovremene informacije. Dokaz posvećenosti je da sam između dva posla u Americi nalazio vremena da pišem vesti i objavljujem konkurse. Velika poseta i primećenost bloga mi je dala inspiraciju da to podignem na viši i ozbiljniji nivo. Pored primarne ideje da objavljujem konkurse želeo sam da pokrijem i druge teme interasantne mladima. Kako se sajt razvijao,  tako su dodavane nove rubrike. Jedan duži početni period sam u potpunosti sam radio na sajtu, kasnije se par prijatelja priključilo i pomagalo mi oko pisanja vesti. Konačno, uvideo sam da projekat zvan PortalMladi više nego spreman da se proširi na veći broj ljudi. Pored prve ideje o pružanju informacija dobili smo i drugu – pružanju mladima šansu da pišu i da se afirmišu. Konkurs je raspisan i naš tim je postao znatno veći. Sada taj tim broji blizu 50 mladih ljudi koji su prepoznali značaj naše ideje i priključili se ostvarenju ciljeva.

6. Uskoro će biti otvoren i konkurs za nove autore i saradnike na Portalu Mladi. Ko, po tvom mišljenju, treba da se prijavi? Kakvi nam to mladi “fale”?

 

 

Tako je, konkurs će biti raspisan sredinom septembra. Pružićemo šansu svima koji prepoznaju našu ideju i koji su spremni da zajedno sa nama napreduju i ostvaruju ciljeve. S obzirom na različite rubrike koje imamo, mladi svih profila se mogu prijaviti. Potrebni su nam mladi koji su istrajni i koji su spremni da se potrude, ali isto tako trebaju nam oni koji poseduju kreativnost i entuzijazam.

7. Portal Mladi ove nedelje slavi svoj prvi rođendan. Šta ćeš poželeti kad duneš u svećice?

 

 

Ako vam kažem, možda se neće ostvariti 😉

PortalMladi obeležava svoj PRVI važan datum. Proslava godinu dana postojanja ovoga puta će imati i humanitarni karakter. Uz pomoć prijatelja, partnera, čitaoca i donatora skupljaćemo novac koji ćemo uplatiti za obnovu osnovne škole u okolini Smederevske Palanke.

Dođite 14. septembra u Dom omladine Beograd u 17h da se upoznamo i družimo.

8.. Zašto si ti “crna ovca”?

 

 

Jer se ne libim da kažem ono što mislim i da se borim za svoje ideje i uverenja. Verujem da ne postoje prepreke, već samo izazovi.

Srbijanka Stanković

Izvor slika: Aleksandar Dašić

4 Komentara
  • Lidija
    Objavljeno 17:46h, 08 septembra Odgovori

    Dečko za primer! svaka čast!

  • Darko
    Objavljeno 20:25h, 08 septembra Odgovori

    svaka čast, care 🙂

  • Milijana
    Objavljeno 21:55h, 08 septembra Odgovori

    Za primer mladim ljudima 🙂

  • Stefana
    Objavljeno 22:10h, 08 septembra Odgovori

    Istrajnost je prava stvar. Bravo za tebe. Da nas ima više ovakvih.

Ostavi komentar