* * *

Gledah smrti u oči
Više puta
Bolesno realno
Ubada.

Umirali su:

   prijatelji
neprijatelji
bližnji
utvare
uspomene
psi.

Sahranjivah ih:

jedne za drugim
po grobljima
šumama
jamama
haustorima
riljajući beton i čemer
bez onog „Oče naš“.

Ovde i Tamo
Tu i Negde
po vrućini, mrazu i kiši.

Isplivavaše na površinu:

kosti
sećanja

   smeh.

 

 Autor: Marko Antić
Fotografije: tumblr.com
1 Komentar
  • Lela
    Objavljeno 11:01h, 09 januara Odgovori

    …smeh i bol, tuga i sreća, sve opozitno, sve do ludila vodi, ali ne možeš bez toga kroz život… jer staza nije ukoliko nema uspona i padova, jer život nije bez uspeha i poraza…

Ostavi komentar