30

Znaš, sviđaš mi se,

Imam trideset godina
Bradu od desetak dana
Ćelavim
Gojim se
Postajem pomalo namćor na pokojnog ćaleta
Nemam baš neki osećaj za meru
Nisam baš oličenje nevinost
Ali nisam ni hodajući promiskuitet
Teško varim ljude
Još teže testo koju obožavam
Volim ponekad da se napijem
Volim da sam sam
Što me ponekada i plaši
Plaši me i to što nisam odgovoran prema sebi
Mogao bih da živim na cigaretama, picama i koka koli
Jer, kao odrastao sam i nema nikoga da mi sere kako to nije zdravo
I da ću zasigurno umreti pre šezdesetog rođendana,
Pustim Milesa i iznova i iznova puštam samo dve pesme
So what i I Fall in love too easily
Puštam ih do poslednje cigarete u pakli,
I nemoj da misliš da je to patetika,
Nije,
To je samo jedini prijatni momenat u kojem sam svoj do srži
Misli mi se sudaraju kao pomahnitali atomi
I stvarno nisam planirao da se na njihovim vrhovima nalaziš ti,
Nadam se da me razumeš,
Ako ne, ponoviću ti još jednom,
Imam trideset godina i oko petsto godina životnog iskustva
Čudi me kako još nisam sav pobeleo ili oćelavio
Na koktelu od bromazepama i votke,
Kako se još uvek mogu nasmešiti zalasku sunca ili ovom blentavom psu
I kako sasvim ozbiljno mogu da tvrdim za dve devojke da su jednorozi zbog načina na koji pišu,
Čudi me kako još uvek mogu da izmišljam bajke i mitove u trenutku,
Čak me čudi i to što još uvek imam inspiraciju da pišem,
Sviđa mi se samo to što mi nečiji glas i pogled isto izbijaju vazduh kao pre dvadeset i kusur godina
Da me porivi strasti i bluda nisu skroz uzeli pod svoje
I da je negde u meni deo mene koji je odoleo smicalicama života
I eto vidiš, upravo on,
Taj deo mene koji je isti već dvadeset i kusur godina je želeo da priča sa tobom
Samo je problem što on to ne ume kako priliči našim godinama
I nije baš taktički potkovan,
Pa često nastupa kao klinac sa blatnjavim kolenima i čistim rukama u kojima nosi dve prezrele višnje,
Dosadan je, ali te nikada neće udariti u rame ili povući za kosu,
Dosadan je, često vrti iste reči kao klikere u džepu,
Dosadan je, ali ja ga baš zato volim
Sušta je suprotnost ovom matorom idiotu kojem se sviđaš
Koji ne razmišlja da li je normalno nekome pričati o tome kako će trampiti jednoroge za Aladinovu čarobnu lampu i ćilim
I kako je suština sveta i postojanja u crvenim gaćicama i džemu od šljiva
I da postoji tajni red vitezova teglaša koji se bore protiv zlih strujomera,
I da ako kosmos kaže može, to znači da sve može i da nema nikakvih problema,
Znam, smešno je to što ti sve ovo pišem, a nikada nismo prešli osam koraka zatvorenih očiju dok se držimo za ruke,
Mnogo toga je smešno, priznajem,
Ali pokušaj da shvatiš ako do sada to već nisi,
to sam samo ja
i to je samo lutkarsko pozorište u mojoj glavi.

 

trideset-stevica-rajcetic-blacksheep.rs

Autor: Stevica Rajčetić

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.