Želim toplu odeću pred decembar. Par dodira devojke koja mi znači. Kišu. Udaljenu na nebu povetarcem Udarenu. Želim mir. Ako ikada prođeš mojom ulicom Pljuni poštanski broj Ispred moje kuće dovedi strance Imajte orgije A ja ću pokušati da patim. Mir je daleko iza mojih leđa. Kada sam sediš shvatiš univerzum. Zvezde su sijalice iz viceva "Koliko je potrebno...
Novembra, nekog, neke godine srešćemo se slučajno na ulici u našem gradu. Nismo dugu prolazili tu, ni ti, a ni ja. Prošlo je 10-ak godina ako se ne varam? Neka više kažeš? Možda je, ne znam. Hajde da sednemo, Marina - reći ću ti. Kako si,...
Gledajuć' nebesa, pomislim kako je gust i predubok mrak kako nema kraja ništavilu i kako mrtvo asteroid pluta a čovjek čeka k'o glineni golub zarobljen na mokrom komadiću zemlje. Ne pomislim, na primjer kako beskonačno daleko gore vatrene zvijezde i njihovo svjetlo kao nježno milovanje pada na kožu i oči, niti se sjetim kako igra kosa polarne svjetlosti nad ledeno hladnim bijelim tepihom Skandinavije. Ne brojim sazvježđa ni prstene Saturna ali...
Sećaš se, sedeli smo u Studentskom parku i maštali o tome kako živimo u istom stanu. Sedela sam ti u krilu i bez uspeha se pravila da me pivo nije udarilo u glavu. Da me nisi ti udario u srce. (Je l’ se tako kaže...
Jednom kad sve prestane i zemlja se pretvori u prah. Jednom kad ućute bolesti, tuge, kad utihnu nespokoji i svrab. Kad raspucalim tijelom prožmemo stradanja i kad ostanemo živi. Izliječit će nas vrijeme. Jednom kad opet pri udahu osjetiš da se dah razliva do stomaka, da ne...