Gledam te, ti u plavome pružaš utočište raznim morskim pticama. Donosiš im mir, nemir, sjaj. Puštaš ih da odu do prvog svetionika i vrate se ponovo. U tom širokom vidiku posmatraju naizgled hrabriji i ljepši svijet. Misleći da će imati snage za još milion letova...

Ja verujem u bajke! Kako mi to ranije nije palo na pamet? Previše mraka, previše realnosti, previše života. Sve mi se vrti. Verovah u Boga. U ništa. U možda boga. U Univerzum. U pare. Paralelno s tim – ljubav, prijateljstvo, ideali. Šta mi je to donelo? Ama...

(Kada mrtav čovek pije) Od samog početka najviše mu je smetalo to što ne može da pije sa živima. On je bio mrtav, tako su mislili svi, a on nije imao mesta da pomeri ruku u sanduku jer je bio puniji, a tako bi im svima...

Neki trenuci doslovno odrežu. Odrežu ljubav, bol, sjećanje, prkos, inat, ljutnju, prošlost. Šezdeset sekundi ranije, netko ti je bio cijeli svijet, a samo časak kasnije imaš osjećaj kao da između tebe i te osobe stoje ne jedan, nego tri svemira. Čudna smo mi bića. Možemo beskrajno...

Kad budemo stari, sećaćemo se, kako su prolećne večeri mirisale na koh, i kako su majke brižljivo širile čaršafe, kao da su presvlačile nebo, u belje, Ali, da li ćemo imati snage da se setimo, onog psa što je u nama lajao, na krv i koske, i jedne ciganke, što je...

Postoji emisija o ribolovu na tv-u. Neki čudan termin je u pitanju. Verovatno za nju znaju i prate je samo samo zaluđenici. Ribolovci. Dobro zvuči ta reč. Ribolovac. Barem u ušima ovakvog perverznjaka nalik meni, koji je na književnoj večeri započeo diskusiju o tome kako...

Postoje razne vrste prijatelja. Prve stičemo u detinjstvu, drugari sa kojima učimo i vežbamo komunikaciju, a još pojma nemamo ko je kakav i šta zapravo treba da očekujemo od života. Sa nekima ćemo ostati u kontaktu, druge nećemo više sresti, pa ćemo ih zaboraviti. Tek...

Ko te posla među ljude? Da ti sude, što im sudila nisi. Ko te posla, da ti se čude? Ne razumeju kad govoriš, o čemu govoriš. I kad ćutiš, kome ćutiš. Ko te posla, takvu, iskrenu i čednu. Srećnu, jer drugima ne činiš nesreću. Ko te posla takvu? Ludu. Nestalnu. Nejasnu. Neuhvatljivu. I lako dopadljivu. Dragu, milu, drsku i bezobraznu. Tvrdoglavu. Hirovitu i plahovitu. Neuračunljivu. I neproračunatu. Ko te posla tako...

Ponekad poželim da se vratim nazad u materinu utrobu i da ostanem tamo do novog sazdanja sveta. Ćebe je lažna sigurnost. Pokrivam se preko glave zauzimam položaj fetusa. Iz čaure jednog dana izaći će leptir koji će spasiti svet. Ako nekada vratim se nazad u materinu utrobu i ponovo se rodim praviću iste greške, poći ću na ista mesta, pisaću iste...

- Izlečiti dušu pomoću čula, a čula pomoću duše. -Dečače! Došao si! -Naravno da jesam. Kako bih ovo mogao da propustim? Tvoje oduševljenje mojim dolaskom. -Vidim nisi se promenio od prošlog puta. -Nisi ni ti. Znači, Oskar Vajld. Zašto? -„Slika Dorijana Greja“ mi je bila omiljena knjiga do nedavno. Sad...