Nedavno sam objavila priču o tome kako nastaju sve one lepe fotografije kojima se divimo po raznim sajtovima i blogovima. A pošto fotografije najčešće krase neki prepametan tekst, evo ogoljenog kreativnog procesa sastavljanja bloga. Bar onako kako ja najčešće radim. Oči mi se sklapaju, prošlo je 22h, ali...

Prolazim kroz ulice Gde su sve te kuće zavidnih gradnji Očevi su to ostavili sinovima A oni su nasledili od svojih dedova Pre rata to je sigurno bilo vlasništvo Nekih drugih ljudi I ništa zapravo nije nečije. Tripuju da nešto poseduju Što im daje za pravo da proćerdaju ono malo što je ostalo. Smatram da...

Jeste li ikada pokušali biti u tuđem kalupu? Oooo, ja jesam! Ali iskipila sam. Pretijesno mi je bilo u njemu. Ima ih dosta, tih nekih ljudi,  koji bi me rado još uvijek ukalupili. Kada me pokušaju strpati u tuđi kalup, ili još bolje, kada mi predlože neki...

Dragi, ja sam mačka. Neobična bezimena narandžasta mačka gracioznog koraka. Sasvim slučajno zalutala u jednu od ulica Ortakoja. Ja sam ona mačka koja ti se uvlači u stan preko balkona. Koja se pojavila niotkuda. Ona na koju si se navikao i bez koje bi te boljela u...

Ušiškan među masom ljudi Milan je strpljivo čekao svoj red za ulazak u voz. Grčevito stiskajući osrednju putničku torbu, dlanovi su mu svakim trenutkom bivali sve hadniji i vlažniji. Dugačka, isjeckana i nemirna kolona ljudi rojila mu se pred očima. Šireći se stvarala je, činilo...

Ako te pitaju nekad Neki daleki ljudi O meni Reci da nismo previše reči potrošili na proleće I da nije isto kada ćutke pijemo čaj Trošimo samo disajne puteve I sve druge puteve Kao onaj put Put za nigde I ako te pitaju koja je moja boja Reci da je to ona uz koju rastem Ona...

  Noćas bih slikala Samo za tebe I sopstvenim suzama Ispisala posvetu Boja haotično rasutih Po platnu U tihom vapaju. Noćas bih sve laži Sa sebe skinula I naga stala pred tebe Moleći da me Odeneš u reči. Noćas bih se Kao pepeo rasula Po tvojim rukama I kao poezija Prelivala se preko Tvojih usana. Noćas bih ti poklonila Listiće čaja i cikorije Što rastu mi...

Usudio sam se da zaplovim nepreglednim dubinama njenih prozirno plavih očiju. Da se u njima izgubim da se ponovo rodim i da oživim. One su me pustile da u njih čitavim telom uronim i da ih istražujem i da im se divim unedogled. Nije im smetao moj mladalački izgled niti moj odsutan pogled ni svaka misao upućena njima nije ih ostavila ravnodušnima. Oči te žene želele su da im...