Jedno vrelo leto rodila se sa mnom jedna zora u mom srcu rodio se jedan lav. U miru je rastao sa mnom onda počeo da me razdire kad se u mojoj glavi rodila Atena. Sukob srca i glave odlika su živog svakom živom kazna je pad. U šetnji kroz Had ja više nisam mlad a mlado je telo što rađa...

Sve što sam oduvek želela mogla bih da nabrajam na kilometarskim rolnama papira: Počevši od vinograda, negde u Bačkoj, kuće sa pogledom na Tirensko more, života daleko od gradske buke, neprestane tenzije i straha od budućnosti; Na tom spisku jedino bi nedostajali tvoje pesme i tvoj smeh, tvoje vešte ruke i tvoj zagrljaj i zamišljeni pogled u našim neizbežnim tišinama, tvoje cigare i...

Moji prijatelji balansiraju na vrhu igle neki na grliću flaše sve teže održavaju ravnotežu. To što nas je vezivalo sada nas razdvaja a ja ih ustvari nisam ni stigao upoznati, videti kakvi su iznutra. Ludački smeh meša se sa vrištanjem dok padaju, ravno ka dnu ispruženih ruku ka nebu, kao da mole za oprost...

Nekad je tako prijatno biti živ Nekad je Sunce tako toplo Vazduh tako mekan Da je tako prijatno biti živ   Ovom svetu fali život na selu Jer mu fali mir I tišina Da ti razbistri mozak   Još ako je to ravničarsko selo Još ako je to tvoje selo I tvoja ulica Onda ti razbistri i dušu   Onda...

Bilo nas je troje. Samo ljudi koji žive sa teretom svojih života i još uvek se bude. Potajno sam nam dao nadimak. "Inglourious Basterds". Rešili smo da odemo u crkvu. Nikoga nismo dirali. Nisam bogohulio. Samo sveća za žive i mrtve. Između dvesta ljudi, starija...

Jutros, pred zoru, u zlo doba neko, već pred samo ustajanje palo mi je napamet da ti pišem. Ne mogu da ne predosetim kad si ljut što se ne javljam i ne pišem, što se uvučem kao kornjača u kuću i ne izlazim iz oklopa...

Još jednu noć bez sna proveo sam sa svojim mislima okružile su me ovaj put ćutale kao da je u toku posmrtni govor. Na besane noći navikao sam skoro međutim ne i na ćutanje svojih misli. Jedini moji svakodnevni saputnici jedini koji znaju sve o meni noćas nemaju ništa da mi kažu. Od sebe nikada nisam uspevao da ih...

-Dobro, i šta si mu poklonila za rođendan? -Pesmu. -Samo to? -Kako to misliš, samo to? -To je nešto više. -Naravno da jeste nešto više. -Nije mi jasno. Zašto mu pišeš ako znaš da te ne čita? -Pišem mu zbog sebe. -Tako trošiš mnogo više, nego da si mu kupila poklon. -Verovatno. Ali kako...

Probudi se. Pokreni se. Ja sam Kristijana F. Isidora Dankan. Ja ne volim šećer. I slatku kafu. Čitam isključivo štampu koja pljuje vlast. Ja ne idem u šoping. Skoro nikad. Retko. Osim kada su u pitanju knjige. E tu trošim kao luda. Police su mi...