Znaš da još uvek pamtim tvoj broj telefona?  063 324 63 70 Nemoj-to-da-mu-govoriš. Uzvratiće setnim poluosmehom i reći: – Život ide dalje. Neumoljivo ide; a ti drži korak kako znaš. – Izgledaš zadovoljno – kaže. – Drago mi je ako je tako. – Izgledam. A ti? – Uvek može...

Ti koja ne dolaziš i koja ulijevaš nemir u život moj i njen, ajde se odluči.   Ova se soba, i svaka se soba, već tri dana čini kao čekaonica.   Ti koja ne dolaziš i koja, priznajem, nije da nemaš razloga da sada ne dođeš -   - ajde se odluči. Mi nismo sveci, ali se bar držimo zakazanog sastanka. Došli smo...

Dan je beo, poput noći U zemunici grejem se Na dah I pismo će se samo adresirati (Sav saobraćaj teče Između slepoočnica) Moj druže Kada se u raskoraku Sretnem sa svetom Na pozdrav izustimo -Živ bio, neznani -Živ bio, neživi I svako se ka svom putu Savije A sećaš li se Kako su nam bajke Bujale sarkazmom I zaboravni kraljević Na kauč postavlja...

Tu u kraju, Svi su podstanari, Svi dele papire i kapute, Razvaljenih brava ćutke, Razmenjuju slike i trenutke. Tu u kraju, Znam da bi znala, Ona slika svojim pticama, Iscrtava ruke i lice, Ne spava. U kući sanjara, Nju je strah da sanja, Jer šta ako nema njenih prisnih želja, Gde će ići ako je nema, I čija je...

Ti nikada nećeš biti muškarac, koji ujutru ide po hleb i mleko. A možda i hoćeš. Njoj, koja neće morati, da dokazuje svoju vrednost. Jer će se od nje očekivati, samo da potvrđuje, tvoju imperiornost. I da inferiorno sprovodi, tvoje suverene norme. Naučićeš uz nju da voliš. Onu hladnu večeru na stolu, jer nikada ne dolaziš na vreme...

Kada te ostavi ona koju voliš Ti ne znaš šta ćeš sa sobom Pa lutaš ulicama Dugo, dugo.. Ti ne znaš kud bi krenuo Pa stojiš u mestu Dugo, dugo.. Ti ne znaš kome da se izjadaš Pa sam sa sobom pričaš Dugo, dugo.. Ti ne znaš zašto te napustila Pa mučiš sebe pitanjima Dugo, dugo.. Kada te...

Hej, mjeseče! Zamišljena zvijezdo! Pošalji svoje srebrne zrake u moje gnijezdo Da osvijetle tamnicu u kojoj sam se krio, Jer mi se vratio života dio. Oslobodio sam se svih lanaca, Našao ključ od svakog katanca Prešao preko svih žica, Sad sam ponovo slobodna ptica! Mogu da letim daleko, visoko Mogu da dotaknem nebo krilima Da...

    U pola sedam  Ona umire od raka,  U pola sedam  Raznose hleb, Ja sam na krovu  Nečeg što tad liči na svet.  Sa petog sprata  Možeš da skineš  Nebu bledo roze boju.  U pola sedam  Ona umire teško, Teže nego da su  Zbog nje svi umrli mrtvi, Prvi raznose hleb,  Ja pušim;  Uvlačim uzroke raka,  U pola sedam vrištim, Zamišljam da skačem...

Smej se Moj živote Smej se i nek ti svaka suza uprljana gadošću višnjeg slepila Stane u oku Od zemlje stvoren i u zemlju srastao On gleda u nebo I ne prepoznavši osmeh na njemu Ponovo urla u besu poslednjeg očajnika U agoniji Raspolovljen sitnim upitnicima, uzvičnicima i još po kojim znakovima interpunkcije Autorka: Milena...

Dom omladine Pančevo poziva sve zainteresovane mlade autore da pošalju radove na ovogodišnji, 41. po redu konkurs za Zbornik poezije i kratke proze mladih sa prostora eks-Ju „Rukopisi 41“. Konkurs će biti otvoren do 20. februara 2018. godine, a pravo učešća imaju devojke i mladići od...