San nema isti ukus. Glavu sakriješ pod pazuh i jastuk i brojiš: zvezde, dane, noći – sve ono što ćeš dočekati bez njega. Kad ne spavaš kraj onog kog voliš, noć ima posebnu gorčinu. Mrak je gušći i pun izmišljenih priča koje ti ne prijaju. Postoje oni...

Beograd je glavni grad Republike Srbije, a može se, naravno, i opisno odrediti, recimo, nekada je, sećam se toga dobro, u udžbeniku poznavanja prirode i društva pisalo ovako: „Na mestu gde se susreću talasasta Šumadija i ravna Vojvodina, nalazi se naš glavni grad Beograd“, i...

Moja je baba bila u pravu Onda kada se uhvatila za glavu I rekla: “Dete pobogu! On radi u kockarnice*, Ti ideš u veliku školu”   Moja je baba još onda znala Čija od zaljubljenosti Nije bistra glava; Čija će do zaborava prva; I pitala se kako to da ja “školuvana” Za neiskrenu ljubav nisam...

Hoćeš je voleti? Noću dok ti gužva i vlaži posteljinu. Onako kako ona voli da se voli. Da je grliš. Nežno kao da će se slomiti, ako je stegneš šakama. I strastveno, dok se sve u tebi ne prelomi, na suštinske komade. I ujutro. Sa zrakom sunca na čelu. Kroz odškrinut prozor, između razdvojenih zavesa. Sanjivo i pospano. Kroz onaj...

Teški, ljudski momenti. Bauljanje po praznom stanu. Podešavanje peći na "dvojku". Obraćanje psihologu. Povraćanje jutarnjeg sendviča po tepihu. Pa baricu ribaš i čistiš špahtlom. U očaju joj pišeš poruku. Cigarete i pivo na pumpi u tri ujutro. Kupovina zippo upaljača. Očeve "kaubojke". Očev sat na stolu. Stare fotografije. Laptop tiho zuji. Očeve cipele su žuljale. Autor: Marko Antić Fotografija: tumblr.com ...

Kiša dobuje ulicama. Beton, hladan i mokar, svjedoči koracima onih koji s ciljem ili bez crtaju svoj put. Pamti i one koji putuju u nepoznato pognute glave, ali i one koji svoj pogled usmjere prema nebu moleći za sebe ili nekog svog. Ostave trag i...

Nismo se čuli, ni videli. Juče. Nismo ni sinoć. A nećemo ni sutra. Ti nikada ne obećavaš, da ćeš se vratiti. Možda ja i ne verujem u to. Ali verujem da te imam, onako kako ne želim. I da ne bih htela, ni kada bi tako želela. I znam da ja ne obećavam. Ni sebi, a po najmanje...

Maloumne kasirke Više se ne osmehuju, Broje pare, ostaju dužne dva dinara, Ja im i to opraštam, Kao i to da su mogle biti nečije sve. Dok su bile u majčinom stomaku, Dok su jele kašu, Dobile prvu menstruaciju. Sve to potrošeno vreme, A mogle ste nekome biti sve. Alkosi ispred diskonta pića, Mogli ste nekoj...

I nismo morali ništa da govorimo. Gledali smo se. Već sam u jednoj od ranijih priča rekla da je to ona ljubav i onaj trenutak kada pritisneš neko nevidljivo dugme i ugasiš svijet i ne mariš za ratove, za gladne, za kugu i bolesti, za prošlosti, za...