Zlo i naopako

 

Preskakao sam ja tako godinama kockaste šahte, vraćao se tri koraka unazad kada mi mačka pređe put, izbegavao da prolazim ispod merdevina i polako počinjao da se pitam kako uopšte bilo gde stižem na vreme. I ne samo to. Kako uopšte nalazim saputnike dovoljno strpljive da me prate u mojim suludim putešestvijima.

Pored uobičajnih briga pre izlaska, morao sam da proučim izveštaje o gradskoj infrastrukturi, planiranim radovima na objektima i radu šinterske službe. Osim u slučaju ustajanja na levu nogu ili slučajnog otvaranja kišobrana u kući. Tada sam ostajao kod kuće. Kucao triput o drvo, obmotavao se crvenim koncem i vrebao sa prozora zvezdu padalicu.

 

Zlo i naopako

 

Bar nisam bio toliko lud da pričam drugima o tome. Jednostavno bih slagao da me uhvatila nekakva prehlada.

A onda sam jednog popodneva razbio ogledalo. Sedam godina moj bivši šef je sumnjao da sam ga pokrao i prebegao na Kajmanska ostrva. I kada sam konačno primljen na novi, bio je petak trinaesti. Zlo i naopako, ljudi.

Od tada me možete videti u gradskom parku. Tražim svoju detelinu.

 

Autorka: Sandra Maksimović

Fotografije: deviantart.com, tumblr.com

Nema komentara

Ostavi komentar