Žena od sna

Postojiš samo u pomešanom disanju

sudbine i straha od života
u meni što izaziva zebnju,
pogled pretvara u muku
u prezreno ćutanje mutnog bola.

Čežnja se taloži kao fina prašina,
dnevna se tuga uliva u noćnu moru,
teške uspomene kopaju dušu,
laki dodir neprimetno drhti.

U snu me prati blaženstvo
blagog pogleda što krije nadu
dok ćutim u tvom prisustvu.

Tajnu podeli sa mnom,
nemam snage za takvu ljubav.

Stalno se vraćam tebi
dok se igraš osmehom i pramenom kose,
misli se gomilaju poput krvi u rani
u savesti ostaju zatvorene.

U snovima se nikome ne popušta,
pretvaraš se u nesanicu,
postaješ nemir izgorele vatre,
nepomična u odsjaju svakog dana,
nevidljiva u kretanju ranog jutra,
nestvarna u svakom trenu,
zanesena svojom kosom,
okupana osmehom.

U snu me proganjaš poklonjenom rukom,
zalogom trajne ljubavi.

Snovi su kratka sreća,
poseban svet tvoga postojanja u večnosti lepote.

 

zena-od-sna

 

Autor: Vladimir Vučković

Fotografije: pinterst.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.