10 avg Zaplitanje jezikom: Šta bude biće
Sanjala sam nas juče
Sedeli smo na drvenom doku
Na nekoj divno zelenoj reci
Pod vatreno crvenim nebom
I izmaklim suncem
Za guste krošnje lipa i leske.
Pričala sam mu priču
O srebrnom dolaru
Mesečini na površini okeana
I mojoj hrabroj malenkosti
Što je prišla da vidi jato meduza.
Smejali smo se avanturama ove devojčice
Sa farmerkama zadignutim do listova
Dok prstima šaramo po površini vode.
Pričala sam mu kako je naše pivo bolje
Tamo preko je sve lajt
I jedva čekam da ga odvedem
Onde u prolaz
Gde imaju samo pivo
Da pijemo Kabinet
Ili u baštu u sred Kneza
Gde su čaše velike kao glava.
Opet bismo se smejali
Svim mojim nedostajanjima
Piva,
Sarme
I prijatelja.
Na ona druga nedostajanja
Bismo se osmehnuli
Bez reči
Gledajući u odraz potamnelog neba
Koje ruši zevanje riba.
Ćutali bismo dugo,
Čak i onda kad njegova ruka sklizne preko moje
I moj pogled zakuca
U njegove i moje prepletene prste.
Ćutali bismo,
Jer sve je na mestu
I sve je rečeno.
Baš sam nas lepo sanjala.
I šta ako
To ne bude imalo smisla?
Onda će to biti
Najlepše zbogom,
Zasluženi kraj
Ljubavi koja se
U očima sveta
Nikada nije desila
A posve jeste
Između jagodica mojih prstiju
I njegovih obraza,
Mojih osmeha
Ispod njegovih čaršafa,
Mojih priča
I njegovih ćutanja.
Na jednu malu večnost
Moja polovina sveta
I njegova polovina sveta
Su bili dovoljni.
I to mi je sasvim dovoljno
Dok ne saznam šta će biti.
Autorka: Tamara Luna Lav Naumović
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.