16 jul Zaplitanje jezikom: Izmicanje
Ostaješ ili ne?
Da znam da li da prodajem dvorac.
Kako zašto?
Sve princeze žive u dvorcima,
A ako nećeš ostajati
Neće mi ni trebati.
A, ne!
Ne verujem ja u to.
Princeza samo jednom u životu naiđe
Ili je oženiš
Ili je pustiš,
Propustiš.
A ja ne želim da te propustim.
Barem ne namerno.
Da si otišla,
Bez najave u noći,
Propustio bih te,
Slučajno,
Jer ne bih imao hrabrosti da te pitam.
Nemoj da misliš da sam hrabar samo
Sa flašom u ruci
Ili čašom.
Za tvoju lepotu potrebno je samo malo više
Hrabrosti,
Reči,
Znakova interpukcije
I redova…
I vremena
Ali samo da se smogne snage
I zapiše sve što je na umu.
Ali zato ni malo
Da se zavoli rumenilo tvojih obraza
Krugovi u tvojim očima
Dve pege u uglu tvojih nozdrva
Mladeži na tvojim ramenima
Rupice na tvojim leđima.
Draga moja,
Sve se to da voleti.
Onaj koji te nije tako voleo
Nije te voleo uopšte.
Ne govorim ti ovo kao iskusni ljubavnik
Jer samo toliko žena možeš voleti
Za jedan životni vek.
I neće mi biti žao
Da si poslednja.
Govorim ti ovo kao ljubavnik
Poput onih sa tvojih papira
Ižvrljanih,
Na kojima si mislila i promišljala,
Iznova i iznova,
Onih naizgled nesavršenih
Na kojima se uvek nešto doda
Nešto oduzme,
Dok se tasovi ne izjednače.
Nažvrljaj me,
U nekoliko redova
Uz prvu jutarnju kafu
Ili popodnevnu
Kad god da se probudiš.
Želim da znam kako je
Buditi se kraj tebe.
Ne mora sa tobom u naručju.
Neka je samo kraj tebe –
Posle besane noći
Provedene jureći tvoje potpetice
U noćnoj gužvi Beograda
Ili posle celovečernje vožnje
Niz puste bulevare,
Sa mojom rukom na tvom kolenu
Dok mi pričaš o ljubavima
I snovima.
Kako god ti inspiracija dozvoli.
Voleo bih da te dozvoli kraj mene.
Na jedan dan
Jednu noć
Jedno jutro.
Jedno te molim samo,
Nemoj da se pitaš ili kaješ
Ni u jednoj reči.
Nema ničeg grešnog o tebi.
Ni tvoja strast na jednu noć
Ni tvoja ljubav na jedan život
Ni tvoje pripito zaplitanje jezikom
Ni tvoje golo protezanje u sveže opranoj posteljini
Ni doručak u dva popodne
Ni mamurno šaputanje
Ni krmeljivo golicanje.
Draga moja,
To je oličenje božanstva u tebi,
Ili kroz tebe.
Zovi ga kako hoćeš,
Ali nikako grehom.
Ništa oko tebe nije grešno.
Ne govorim ti ovo
Da te nagovorim.
Ne da mi se voleti te nateranu.
Ako nisi slobodna
Bolje da nisi uopšte.
A siguran sam da je onih
Koji bi hteli da ukrote divljini u tebi.
Koji ji ti iskovali zlatni kavez.
Držali za ruku
I šetali po korzou
Na očigled svih ljudi.
Govorim ti ovo
Jer je tvoja sloboda inspiracija.
Ne samo moja,
Siguran sam.
Tvoja sloboda je
Ljubav na prvi pogled
I poslednji,
Leto kad mu je vreme
I u sred zime,
Morski šum
I šumska tišina.
Ne bih te mogao drugačiju
Nego slobodnu
Dok unazad hodaš
Na vrhovima prstiju
Gledajući pravo kroz moju dušu
Dok me kroz širok osmeh pitaš
Uživam li u pogledu
Dok stidljivo crveniš
Kad slegnem ramenima
I klimnem glavom.
Takvu te jedino želim.
Sa stopalima zaronjenim u pesak
I jednom rukom naslonjena
Dok drugom po nebu
Crtaš malog i velikog medveda.
Takvu te želim
Dok ne odeš,
Nestaneš
U sred noći – bez najave.
Dok te ne propustim.
Autorka: Tamara Luna Lav Naumović
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.