ZABACIVANJE

Postoji emisija o ribolovu na tv-u. Neki čudan termin je u pitanju. Verovatno za nju znaju i prate je samo samo zaluđenici. Ribolovci. Dobro zvuči ta reč. Ribolovac. Barem u ušima ovakvog perverznjaka nalik meni, koji je na književnoj večeri započeo diskusiju o tome kako sva imena srpskih serija i filmova potpuno odgovaraju nazivima hard core pornića. Gore-dole, otvorena vrata, srećni ljudi, porodično blago, i tako dalje. Naravno, izbacili su me. Realno, tamo sam išao samo zbog lova. Tačnije, zbog ribolova. Bio sam nalik pecarošima koji na dobro pripremljen mamac (ili na sreću što je kod mene bio češći slučaj), nahvataju ulov, odmere ga, eventualno se slikaju sa njim, a zatim ga vrate u vodu, da nastavi sa svojim životom. Tako sam i ja radio sa ženama. Sa dodatkom seksa. Pre puštanja niz vodu, to jest ulicu.

Nahvatao sam jednu dobru ribu. Ali baš dobru. Ne dešava mi se to često. Obično su to ribe koje kada se svuku opravdaju otrcanu romantičnu frazu da je lepše u mraku. Ovoga puta nije bilo tako. Bila je dosta mlađa od mene. Čvrste grudi, ravan stomak, dupe i noge bez celulita. „Zasigirno luda“ – pomislio sam jer nije bilo logično da neko takvog izgleda završi samnom u krevetu. Rodila se u jednom mestu, osnovnu školu završila u drugom, srednju u trećem, i sada je put naneo ovde. Bila je nalik ribama koje se sele i prate morsku struju.

Ležimo nakon seksa. Potpuno sam nezainteresovan za bilo kakav razgovor.

– Kakav si ti to čovek?

– Čudan…

– To vidim… Pišeš li nešto novo?

– Ne znam…

– Kakav ti je to odgovor?

– Ne znam…

Posmatrao sam je golu oslonjen na bok. Vrhunska riba. Preplanula. Tropska. Ali nedefinisana. Što bi naš narod rekao, nit smrdi nit miriše. Bez mirisa i ukusa. Plašio sam se samo da ne bude u pitanu četvorozupka, riba nakon čijeg konzumiranja otkazuju bubrezi i jetra. U ovom slučaju, da me neko ne sačeka i polomi kao drvce od sladoleda.

Moj odgovor joj se sigirno nije dopao. Ne znam ni da li joj se dopao desetominutni seks. Ne znam ni ja. Bio je nalik povlačenju i popuštanju sajle na štapu za pecanje. Do dolaska u plićak. Kada se borba privela kraju, kao da više nije bilo zanimljivo. Pustio sam je dalje niz ulicu. Navukao sam gaće na svoj ribolovački pribor i krenuo po burek. Gomila pijanih studentkinja se vraćala iz grada. Počelo je da sviće. A svi znaju da riba tada grize najbolje…

Autor: Vojislav Vukomanović

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.