Za Fridu

 

Ti koja suzama svojim ispisala si

Stranice slikovnica

I bojom ispunila moje snove,

Znaj da moja krv voli

Tvoje vrele pustinjske vene.

Ni ja nisam vernik,

Al često ponesem Mariju na čelu

U uljanom tragu

I na grudima bledolike portrete.

I nekad i moja kosa

(kao tvoja što je),

Raspe se gusta u bolu i

Miriše na cveće.

I ja sam imala svoje ideale, veruj,

I znam šta su zlatni medaljoni

(mada zlata nema),

I srce se nekad providi kroz grudi,

A iz njega kaplje radost življenja,

Onako setna.

A mi se nikad nećemo u prolazu sresti,

I neću ti reći da nekako,

Okrvavljena, postala si mi majka,

Ali dok tvoj pepeo

Lagano treperi u zraku,

Znaj da te razumem

Bolje nego sebe.

Autorka: Emilija Deljanin

Ilustracija: Emilija Deljanin

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.