Vvhile, Consecration i Triko u Domu omladine

U subotu, 11. marta, ljubitelji psihodeličnih, bučnih, uznemirujućih i smirujućih tonova imaće priliku da u Domu omladine prisustvuju celovečernjem muzičkom programu u organizaciji Kišobrana i Pop Depresije. U sali “Amerikana” nastupiće VVhile, Consecration, Triko, Hetem, uz DJ setove Kišobrana i Pop Depresije.

Osim vernih pratilaca domaće muzičke scene, ljubopitljive novajlije u publici će moći da upoznaju tri jedinstvena alternativna benda kojima nisu potrebne žanrovske odrednice – VVhile (Stevan i Andrija), Consecration (Danilo, Matija i Ivan) i Triko (Boki, Zaz i Buki).

Međutim, u slučaju da stidljiviji članovi ovih bendova ne budu u mogućnosti da se direktno upoznaju sa fanovima, mi smo sa njima razgovarali o muzici, makedonskoj plivačici, Tvin Piksu i ostalim uobičajenim temama.

Promo paket ulaznica za događaj je u prodaji u Zaokretu i kafeu Šikarica od 28. januara po ceni od 600 dinara, a krajem februara i na svim prodajnim mestima Eventima.

 dom.omladine.3blacksheep.rs

Consecration

U pripremi je vaš šesti album. Kada uđete u studio, koliko materijala je gotovo, a koliko se stvara na licu mesta? Da li znate kada bi album trebalo da izađe i da li uopšte postavljate takve rokove?

Danilo Nikodinovski: Kako sa kojim albumom u principu. Na prva dva albuma je sve bilo 100% spremno pred ulazak, s tim da smo za .avi ostavili prostora za neke nove momente koji su se desili na licu mesta. Sa trilogijom se dešavalo da su neke od pesama kompletno improvizovane u studiju (Univerzum zna, Prolaz, Gilmore). Za šesti album spremamo ceo aranžman pesme gotov pred snimanje, gde neki dodatni zvučni efekti mogu naknadno da se dodaju u zvučnu sliku. Trebalo bi da ima šest pesama. Dve smo već snimili (U Karkosi, Tvin Piks), druge dve su gotove i ostaju još dve koje su negde oko 60% gotove. Neki plan je da nove dve snimimo pre leta, a poslednje dve na leto ili krajem leta, a prvo planiramo digitalno pa vinil izdanje na koje se duže čeka.

Ko je u bendu fan Tvin Piksa i šta očekujete od nastavke serije koja će početi da se emituje u maju?

– Svi smo gledali seriju, ali sam u principu ja taj koji je veliki fan Linčovih radova. Planiram da još jednom odgledam stare epizode i film, kao podsetnik pred novi serijal. Imam poverenja u Linča da neće izbaciti samo neki nostalgični izbljuvak, već da će zapravo sprovesti neku novu zanimljivu ideju kroz ekipu koju je birao.

dom.omladine1.blacksheep.rs

Postojite već dugi niz godina, šta vam je u ovom periodu draže, svirke ili rad u studiju i da li je to oduvek bilo tako ili zavisi od perioda?

– Koncert je draži jer je stvar trenutka. Fizička prisutnost publike i međusobna interakcija benda sa publikom je nešto magično i razlog zbog koga su rokenrol koncerti toliko potrebni ljudima. Rad u studiju je kao arhitektura. Najlepši osećaj su početak i kraj, kada usnimavaš i slažeš sve što čuješ u glavi, i na kraju kada je sve spakovano i gotovo i možeš da kažeš, e da, sad je gotovo, ovako sam hteo da bude.

Albumom “Grob” ste završili trilogiju, da li novi album najavljuje nešto slično ili će biti samostalna umetnička celina?

– Biće samostalna zvučna celina. Trilogija zahteva puno pripreme, planiranja i rada. Trenutno nam je lakše da razmišljamo o jednoj kraćoj celini i da, onda kada nju završimo, pređemo na nešto potpuno drugo. Mislimo da albumi treba da budu kao nekada, trajanja do 40-45 minuta. To je dovoljno da prikaže u kakvom je bend (ili umetnik) elementu i raspoloženju/fazi u tih godinu, godinu i po dana.

Šta je inspiracija za naziv novog albuma Plava Laguna?

– Plava i zelena laguna su delovi Poreča u kojima sam proveo prva letovanja kojih se sećam, tamo negde krajem 80-ih. Za njih me vezuju izuzetno lepa sećanja – more, sunce i neki najčistiji oblik bezbrižnosti i sreće koji preovladava. Postoji i stari film “Plava laguna” iz 1980. koji je imao značajnu poruku na kraju filma koja se može primeniti lako danas, u smislu bekstva od civilizacije i povratka prirodi.

Triko

Krajem prošle godine ste objavili debitantski album “Atina Bojadži”, kako ste zadovoljni njegovim prijemom kod publike i ako možete da nam otkrijete zašto je nazvan po makedonskoj plivačici?

– Ona je 1969. godine preplivala „Engleski kanal“ pa nas je ta njena upornost, istrajnost i ispitivanje svojih granica inspirisalo da album nazovemo po njoj. Zvuči kao život svakog rokera u Srbiji, a i šire. Album još uvek nije doživeo svoju pravu promociju pa verujemo da ćemo tek nakon nje uspeti da prikupimo dovoljno utisaka za neko objektivno mišljenje, ali smo do sada bili prijatno iznenađeni reakcijama novinara, poznanika i prijatelja.

dom.omladine.2blacksheep.rs

Pesme za prvi album su nastajale tokom dužeg vremenskog perioda, da li imate neke pesme koje su ostale “u šteku” za sledeće izdanje ili ste već počeli da pravite nove?

– Imamo već nekoliko gotovih pesama koje će se naći na sledećem izdanju ali konačni sud donosimo pred samo objavljivanje. Pesme pravimo na skoro svakoj probi, ne zadajemo sebi neke rokove već to ide prirodnim tokom.

Koliko sam shvatio, sami producirate svoja izdanja, koje su prednosti, a koje mane ovog pristupa?

– Prednosti su što Boki (gitarista) poseduje stručno znanje iz oblasti snimanja i produciranja i to dosta olakšava posao dok je ostatak benda više u nekom romantišarskom/free spirit/“zašto postoji porez“ duhu i to rezultira jednom užasno prijatnom saradnjom. Mada je bilo i perioda kada smo hteli da se pokoljemo. Mana nema, mane su za slabiće.

U planu je da album izađe i na vinilu, šta vi mislite o povratku ovog formata u muzičku industriju nakon konačne smrti diska?

– Vinil je keva, uvek bio, uvek će i biti! Jedino što je tužno je što je ova zemlja prodala sve svoje prese i što sad moramo da ih uvozimo.

VVhile

Da li možete da mi opišete kako izgleda rad na vašem novom, drugom albumu? U kom su stadijumu pesme, gde će se snimati album i ko će sve raditi na njemu? Da li će se razlikovati po nečemu od dosadašnjeg rada? U kom formatu će biti izdat – elektronski, disk, vinil?

– Za razliku od predhodnih izdanja koji su bili izbor od svih pesama koje smo napravili do tog trenutka, ovom albumu pristupamo kao celini, tako da i pesme nastaju kao deo te celine. Takav način rada duže traje, ali nas to trenutno ispunjava. Najverovatnije je da ćemo ih, kao i do sada, snimati u našem podrumu gde vežbamo i stvaramo muziku, u kome se i osećamo najprijatnije, ali nije isključen i neki drugi scenario, ako se ukaže prilika za nekim inspirativnim prostorom. Imamo ideju da nam se priključe još neki prijatelji koji sviraju instrumente koji su nama nepoznanica, ali to ćemo još videti. Planiramo da album izađe elektronski i na vinilu. Za diskove i kasete nemamo planova, ali zašto da ne, ako bude prilike.

dom.omladine.blacksheep.rs

Da li su i za nove pesme u planu remiksi kao što ste ranije radili?

– Do toga je ranije dolazilo spontano, ako se u nekom trenutku ukačimo sa nekim čija nam se muzika dopadne i „čujemo“ da bi to radilo i sa našim pesmama, i naravno ako je to dopadanje obostrano.

Kada biste mogli da birate, koji instrument biste voleli da dodate na nastupima?

– Bolno pitanje za dva čoveka koji se stalno pate sa opremom kojom pokušavaju da nadomeste nedostatak članova. Iako nam se često dogodi da prokomentarišemo kako bi nešto išlo lakše ako bi nam se neko pridružio, ipak ostajemo dvojac jer se to pokazalo kao dobar i jednostavan način funkcionisanja. Često dodajemo nove instrumente koje smo do sada uglavnom koristili samo u studiju. Predstojeći koncerti će biti prilka za nešto od toga da se prvi put čuje uživo.

Koliko pažnje posvećujete strategiji plasiranja muzike na društvene mreže i u vezi sa time koliko su vam spotovi važni kako umetnički, tako i promotivno?

– Kada smo izbacili prvi singl, jako smo se potrudili da to izdanje postane vidljivo. Sloboda koju je internet u tom trenutku davao je omogućila da možemo da pošaljemo svoju muziku na svaku adresu za koju smo mislili da vredi. I reakcija je bila super, za jedan mali bend iz Srbije koji je imao snimljene samo četiri pesme. Međutim za samo nekoliko godina, situacija se drastično promenila i sve je postalo mnogo više kontrolisano od strane industrije koja se trudi da pokrija svaku rupu gde može da se zaradi makar jedan dinar. A to nije deo koj nas zanima i ne vidimo sebe kao deo toga. Tako da smo se na neki način povukli sa društvenih mreža i trenutno koristimo samo naš sajt i javne servise na kojima ljudi mogu da čuju i vide stvari koje smo stvorili. Što se spotova tiče, oni su uvek dobrodošli, ali nam nisu prioritet. Ne doživljavamo ih kao deo našeg umetničkog izraza, već su delo ljudi koji su na njima radili. To su prijatelji čiji rad nam se jako dopada i sa kojima smo želeli da radimo.

Razgovarao: Marko Ignjatović

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.