Vašar

 

Postoje mesta na kojima se održava fešta koja traje
Samo jedan dan. Ponekad i dva. Ponekad čitav roman.
Ponekad par sekundi, samo delić koga se sećamo od prethodne noći
Kada nas je pohodio san.
Postoje mesta koja traju samo jedan dan.

Na mestima tim prodaje se šećerna vuna. Roza, plava, zelena,
Otužna poput jutara meseca juna.
Nekome šaka radosti puna. Nekome usnulo doba detinjstva,
Jedina svetlost u noći luna.
Na mestima tim prodaje se šećerna vuna.

U džepovima cigančića sitniš zvecka. Oni u poderanim, nekada belim
Majicama trče, po nogama bosim kamenčić ih pecka.
Da dobiju sladoled, da prodaju tri za sto, sakupi se para dobar broj.
Za taj dan, to je dobra recka. Dobra, jer u džepovima cigančića
Toga dana sitniš zvecka.

Okreću se brzo i ne stižu nikuda.
Samo se vrate gde maločas su bili.
Opet i opet, kao na velikoj gramofonskoj ploči
Na kojoj deca proizvode zvuk, okreću se ringišpili.

Takvo jedno mesto izmisli jedan maštar
I vunu od šećera i žetone za vožnje
Sitniš pobacao, niklo mu k’o grožđe.
Skupiše se deca, iskovaše pesmu
Svoja žustra srca tu, o zemlju tresnu
Nebo im se otvori, kratko k’o na san
Dobili su svet na dlanu, traje jedan dan

Tad ih maštar okupi i reč im prenese
„Ovo vaš je vašar, deo vaše pesme“

 

 

Autorka: Marija Miladinović

Fotografije: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.