Umrla je u trideset petoj

Umrla je u trideset petoj. Doktori su rekli: „Operacija je bila uspešna“. Ali onda, posle nekoliko dana, taj tromb se otkačio i otišao do njenog mozga. Tog jutra skuvao je dve kafe. Nije popio ni jednu.

Umesto iscrpljenog tela što je ležalo na jastuku pored njega, on je video Nju. Onog jutra kad je sa uredno začešljanom kosom i fiksnom protezom ušla u njegovu učionicu usred časa hemije.

– Dobro jutro, izvinite što kasnim, ja sam nova učenica…

Najstroža profesorka u školi joj je dozvolila da uđe.

– Na moje časove se ne kasni. Uđi sada i neka to bude poslednji put.

I tako je ušla, u učionicu i njegovo srce. Pomislio je: „E Nenade, budalo, da se zaljubiš u nekog kog prvi put vidiš!“ Ali četiri godine u istoj školi dale su mu mnogo prilika da je gleda, pa je na kraju prestao da se opire želji da je poljubi. Ona nije htela ni da čuje. (Kasnije, mnogo kasnije, kad su već pričali o venčanju, ona je priznala da ju je bilo stid da se poljubi dok nosi protezu.)

Umesto oznojenog čela i njenih zaklopljenih očiju, gledao je kako pretrčava Studentski trg sa indeksom u rukama. Njen osmeh je zagrlio trolejbuse i taksiste.

– Uspela sam! Uspela! Vodim te na pivo!

Isto to je vikala godinu dana kasnije, kad je dala uslov za drugu godinu.

Video ju je i pokunjenu, otečenu od plakanja. Pomalo besnu i beskrajno razočaranu dok gledajući u pivo govori kako je znala, kako ne zna zašto ju je oborio, kako se dugo spremala za taj ispit, i šta sad, sve ispočetka.

Video ju je raščupanu na Bir festu, pripitu na Savskom keju, uzbuđenu i srećnu, raspevanu i pomalo gluvu od ozvučenja u nekom pabu. Video ju je postiđenu, sa bisernom šnalom u kosi umesto vela i plavim cipelama ispod venčanice. Video ju je.

Rodila mu je decu. I umesto tog umornog tela što se nije probudilo da zajedno popiju kafu, video je zbunjenu na prozoru porodilišta.

– Stavili su je u inkubator, kažu takva je procedura. Zbog fiziološke žutice. – pa onda knedla i prestravljen pogled.

Sad ne može da preboli što nije umesto onog običnog „biće sve u redu“ dotrčao do tog drugog sprata i zagrlio je. Sve je bilo u redu, ali on je nije zagrlio. Zbog procedure, jer je u porodilište zabranjen ulaz. Sad ne može da preboli što je nije više grlio. Što je nije čvršće zagrlio kad se probudila iz anestezije.

Ljudi su dolazili, govorili kako im je žao i da primi njihovo saučešće. On ništa nije hteo da primi. U njemu nije bilo mesta ni za šta osim za nju.

Samo joj je pozlilo. U glavi mu se urezao njen osmeh kad kaže: „Šta si se ukipio, samo sam malo pala u nesvest.“

Prva operacija je dobro prošla. Pa druga. Posle treće doktori su rekli: „Operacija je bila uspešna“. Ali onda, posle nekoliko dana, taj tromb se otkačio i otišao do njenog mozga.

Tog jutra ležao je pored njenog tela u kom ne kuca srce i video Nju. Majku, ženu i prijatelja. Od ljubavi je oslepeo.

Umrla je u trideset petoj, na jastuku u njihovoj sobi dok je on kuvao jutarnju kafu.

 

Autorka: Srbijanka Stanković

Foto: Unsplash.com

1 Komentar