Umetnost i delo: Rekli su o sebi

Nedavno smo vas upoznali sa projektom Umetnost i delo. Reč je o šarenom timu, koji radi sa mladima u vaspitno – popravnom domu, u Kruševcu. Nedeljama unazad, oni razgovaraju, pišu, stvaraju nove svetove, koji mogu olakšati život u domu i nametnuti pitanja, čije odgonetanje im ne može škoditi i u životu posle doma, a na koja odgovore mogu naći – u njima samima. Uostalom, nije li suština umetnosti i kreativnog stvaralaštva oduvek i bila da te zamisli i pravo zapita? Nuđenje gotovog rešenja, deluje nam, nije njen fah.

No, sada prepuštamo reč našim novim crnim ovčicama, autorima redova koje ćete čitati narednih nedelja, da nam kažu nešto o sebi.

„Moje ime je S. Imam 19 godina, iz Beograda sam, volim Mimi Mercedes, rejvove, novac, svoje drugove, Uroša – to je moj najbolji drug i … nešto više. Volim klubove, lepe stvari, jedan parfem, tetovaže, nakit i dugačke nokte. Ne volim laži, izdaje, loše likove.“

„Rođen sam 2000. godine. Volim da treniram, trčim, ne volim da igram fudbal.“

„Imam 18 godina, siguran sam u sebe i da će se jednom sve moje želje i mašta ostvariti. Na primer, želeo bih da otputujem u Tursku, dopada mi se njihov jezik i kultura. Dobro – i trbušne plesačice.“

„Ja sam P. Volim da pišem i učim engleski. Kada izađem iz doma, voleo bih da postanem automehaničar i profesor engleskog; da otputujem u Nemačku i upoznam ostatak svoje porodice. Navijam za Partizan.“

„Ne volim da pričam sa nepoznatim ljudima, jer ne znam kakve su im namere, možda žele da mi naude. Izvinite.“

„Volim da pomažem, uvek pomognem starijim ljudima na semaforu.“

„Zovem se D. Volim da trčim. U domu sam pekar, tako da se budim baš rano, ne volim što je tako. Uskoro izlazim iz doma. Onda ću da se potrudim da završim školu i nastavim nekim poštenim životom da živim. Da se zaposlim, nađem devojku i odem sa porodicom na more. To baš želim.“

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.