U NAMA

Jednostavno se desi.  Zaglaviš. Prvo, rodiš se. Nisi totalni gabor, ali ni previše lep. Drugo, rodiš se u Srbiji/Jugoslaviji. Preživiš samoupravni socijalizam, građanske ratove, sankcije, bombardovanje, kvazirevoluciju, eksploziju vojnog magacina i poplavu. Za sada. Godine začas prolete. Levitiraš u neoliberalnoj tranziciji na balkanski način. Roditelji su ti stari i bolešljivi, malo zarađuju ili pomažu. Ne očekuješ veliko nasledstvo. Nisi lopov. Nema više baka i deka. Rodbina ima svoj život. Nemaš rođenog brata ili sestru. Ni ušteđevinu. Društvo ti je u sličnom sosu, kao i devojka. Ili su situiraniji, pa te ne razumeju dovoljno. Ne znaju kako ti je, nisu u tvojoj koži. Nemaš imovine na selu, znanja iz oblasti poljoprivrede niti stalan posao. Ne zarađuješ dovoljno. „Dovoljno“ u smislu onoga što ti društvo, oni, nameću. A računi pristižu. Grad je to. Grad koji polako postaje civilizacijski promašaj. I kako da posle svega ne poželiš da pobegneš što dalje, u neku kolibu, pećinu, da po vasceli dan šetaš, čitaš i živiš kao asketa? Ne treba mi gomila hrane, ne želim više da se gojim od nekvalitetnih, nezdravih namirnica i stresa. Treba mi zdravlje i mir.
Znaš, dođe mi da na Internetu dam oglas. „Radio bih na selu za par obroka, krevet i minimalac jer želim da naučim nešto praktično“. I da okupim ekipu istomišljenika sa kojima bih osnovao malu hipi – komunu. Da, možda zvuči nezrelo. Znam, to nije nimalo jednostavno. Potrebno nam je imanje, neophodan nam je kapital. Novac, prokleti novac. I najčešće se radi od jutra do mraka. Ali sve je na tebi. Tvoja sloboda zavisi od tebe. Vidiš, osećam se nepraktično. Sputano.  Nesigurno. Umrtvljeno. Nemoćno. Ucenjeno. Ne želim pilule, ne želim rakiju na klupi u parku.
Nedelja je, veče, i zaglavio sam za ovom mašinom kao i vi. A verujem da kao ljudi ipak možemo i moramo mnogo, mnogo bolje. Bog je u čoveku. U solidarnosti i humanosti. U pravim idejama.
U nama.
U-nama-blacksheep.rs
 Autor: Marko Antić
Fotografije: facebook.com
Nema komentara

Ostavi komentar