Tripuje ljubav

– Znaš, jednom mi je neko napisao dvije zbirke pjesama. Umislio je lik ljubav.
– Zašto ja za to ne znam? Uvijek sve saznam prekasno… Pričaj mi o tome.
– Pa sad… Ne bih ti ni ispričala da mu danas nisam vidjela rođaku. Živio je u istom selu kao i ja. Uvijek je bio jako čudan, nije imao prijatelja. Niko nije uspijevao da priča sa njim, ali mi smo pričali. I bilo je interesantno. Ponekad bismo se vraćali zajedno iz srednje škole… Jednom me je spasio od bijele smrti.
– Šta? Spasio te je?
– Polako Tamara… Nemoj sad i ti da utripuješ ljubav. I ja sam tada iscrpljivala sebe, kao što ti sada radiš. Ostajala sam budna po cijelu noć da bih završila sa čitanjem Balzaka i uradila domaće nakon toga. Željela sam da živim život punim plućima, da izlazim, čitam, budem tu za roditelje… Ali nije baš dobro kada se tako iscrpiš, a pada snijeg, a ti živiš predaleko. Onda poželiš da se odmoriš, poželiš da zaspeš u snijegu… Na 10 minuta. I ne osjećaš svoje ruke i noge, ali tripuješ da to ne bi bila smrt.
On mi nije dopustio.
Ponio me je do kuće.

Nakon toga smo se viđali par puta, dolazio je kada sam upisala faks u drugom gradu. Da me posjeti i, kao stariji, časti koji dinar. Uvijek je izigravao zaštitnika. Ali nikada ništa nije probao, i mislila sam da je sve to jer je komšija…

decembarski-bluz-blacksheep-rs-jpg1

– Hoćeš da mi kažeš da si pročitala sve knjige do kojih si došla, rješavala sve moguće jednačine, a nisi shvatila da je zaljubljen?
– Pa i ti si u torbi imala Sidartu kada te je ono dijete pokralo?
– U redu… I šta se desilo dalje? Kada si upoznala tatu?
– Na fakultetu. Tvoj tata je bio smiren, vedar, pametan. Čvrst. Imao je mnogo srećnih zvijezda u ruksaku… Kada je ovaj saznao za tvog tatu-probao je da mi zagorča život. Pa ti vidi da li je to ljubav. Onda me je tvoj tata zaprosio…
– I ti si ga odbila pred svima.
– Da, i on me nagovarao. Dva sata. Na kraju sam rekla to sudbonosno DA.
– I šta se desilo sa mračnim princem?
– Još neko vrijeme je pokušavao da mi sve upropasti. Poslije je samo prestao da mi se javlja na ulici. Onda smo se mi preselili i zaboravili da on postoji. Sve dok danas nije došla njegova rođaka kod mene na posao, i ispričala mi da je on u tim pjesmama rekao da se nikada neće oženiti. Zbog ljubavi koje je utripovao, žao mi je.
Da, on se nikada nije oženio. Zbog nedostatka hrabrosti… I pjesama. A ona je odbacila mračnog princa i romantiku zbog malo realnosti. Zbog dva tanjira, dvije šolje, dva pribora za jelo kupljenog od pozajmljenih para. Ipak, iz njih su sve zajedno pojeli. I siromaštvo, i bol, i gubitke, i ljubav. Poslije su već kupovali više tanjira i stan u kome su počeli da pišu svoju istoriju.
– Baš je super što je uspio da te nagovori… – kažem joj i gledam je kako se sprema dok je tata čeka u kolima da prošetaju do mora. Baš je super što je znao šta hoće. I što je ovaj drugi spasio od snijega. Valjda je stalno tako… Jedni ti spašavaju život i pišu pjesme, a neko drugi te otme. Jedni tripuju ljubav dok žele da te vrate u snijeg, ako nisi pored njih, drugi je žive… sa tobom.

Autorka: Tamara Senić

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.