Tri pesme Dominika Gregureka

 

Iz očaja
oblačim oklop ogledala

uklapam se u
svaki kutak

nisam uvijek predivan
ali niti ružan dugo ne ostajem

ponekad unajmim kišu
i par stabala da me ulašte

još kad svakim korakom
ne bih riskirao

NE bih izazivao
7 godina nesreće

bila bi to
bajka

 

 

* * *

 

Nikada se nismo razumjeli u sreći

No uvijek bi se razumjeli
kad bi došla
sa stijenom oko srca

Započelo bi
s tvojim ispiranjem
šminke suzama

A završilo
ispijanjem piva
istjerujući taj kamenac

Otkako ti je istekla licenca
za koračanje ovim svijetom

Gledam u vedre noći
i čekam da mi neka tvoja zvijezda
odtreperi morseov kod

Ili tek pokoju padajuću
suzu
koja ispire šminku kozmosa

Jer nikad se nismo razumjeli u sreći

 

 

* * *

 

Kosa u zraku

Različitosti se privlače?
A naše stanice kože
neprestano se
međusobno nabijaju i izbijaju

Kao da tvoje tijelo
želi zadati električni udar
u moj lijevi dio prsnog koša

Od sad dodiri su nam zabranjeni
i samo pogledi dozvoljeni

Sve dok nam oči
ne razmijene munje

 

telo

 

Autor: Dominik Gregurek

Fotografije: flickrl.com, favim.com

Nema komentara

Ostavi komentar