To mu dođe život

– O čemu razmišljaš?
– Nemam pojma.

Sedimo u bolničkoj čekaonici. Klatim noge i posmatram ljude. Pokušavam da zamislim njihove živote koje su ostavili van ove čekaonice. Njihove priče. Pitam se da li im je lakše da nose te priče ili povrede zbog kojih su tu. U bolnici.

Gužva je. Zagušljivo je. Zaudara bolest.

Neki su zagledani u jednu tačku, kao u nešto strašno važno.

Neki se nervozno kreću i prave krugove, dok drugi nisu sposobni da se kreću.

U čekaonicu je stigao jedan smežurani čovek sa toplim očima. Slobodna procena – oko sedamdeset godina. Naduvena noga. Bol i dostojanstvo na licu. Medicinska sestra kreće da ga zapitkuje:

– Kako ste došli, deda?
– Taksijem.
– Imate li porodicu?
– Imam.
– Gde su sad oni?
– Kod kuće.

Dok škripe točkići metalnog kreveta na kom je sedamdesetogodišnjak, sestra mrmlja: „Sve porodice su uredno kod kuće kad ih dovode ovde i uredno su na sudu, kad treba da se podeli nasledstvo.“
Uredno. To mu dođe život i porodica. U Dostojevski ritmu.

to-mu-dodje-zivot-blacksheep-rs
Onda mi je kroz glavu proletelo da sam nekada i negde pročitala nešto gde je napisano ovako: Kad pomislite da niste srećni, idite u bolnicu i posmatrajte ljude oko vas. Ili tako nekako. Parafraziram. Zapravo, loše parafraziram i u ovom momentu mi baš i nije bilo do parafraza i mudrosti.

Nastavila sam da ćutim i da gledam u Njega.

U njemu sam videla naš prvi poljubac. Videla sam i kad smo se nevešto gurkali laktovima i onda se nekako uhvatili za ruke. Poprilično sam sigurna da se to dogodilo u ulici Svetozara Markovića. Da se dogodilo.

Videla sam i onu scenu kad se trudim da mu spremim piletinu. Piletina izgori. Iznerviram se i sve pobacam u đubre. Odlučim da se pravim luda i da mu „spremim“ čokoladu. Da ga tako iznenadim. I iznenadim ga.

Videla sam i kako đuskamo na festivalu. I kako se smejemo u nekom kafiću. I kako pravi selfi sa mnom, iako ne podnosi selfi.

Videla sam život.

– O čemu razmišljaš? Šta ti je odjednom? – opet me pita.
– Nije odjednom. Konstantno je. Volim te.

Autorka: Tijana Banović

Fotografija: favim.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.