22 dec Tetka, gde je Deda Mraz?
Nađa me već pola sata ubeđuje kako treba da odem da kupim jelku i kako će mi ona pomoći da okačimo ukrase. Kako decembar nije decembar, ukoliko nema šljokica i boja.
– Tetka, ja baš mislim da ne možeš u Novu godinu ako ne okitiš jelku!
– Sasvim solidno mi godine idu i bez jelke.
– Ali Deda Mraz neće moći da je vidi. Ako je ne vidi, onda neće ni poklone da ti ostavi.
– Važno je da ja njega vidim.
– Videla si Deda Mraza?
– Aham.
– Gde? Kaži mi, tetka! Kaži mi!
– Deda Mraz je svuda.
– Kako svuda?
– Na bilbordu se smeška i uvaljuje kredite. Drema na omotu čokolade. Đuska i pevuši dok cirka kafu. Jaše plastične kineske irvase. Šeta Knezom i juri ljude da se fotkaju sa njim za 200 dinara.
– To nije taj Deda Mraz!
– Misliš?
– Pravi Deda Mraz je čarolija i provlači se kroz dimnjak.
Čarolija je kad možeš. Kad poveruješ da sa nekim ponovo možeš. Kad možeš da možeš.
Čarolija je kad neko shvati tebe i ti nekog shvatiš. Kad si nekome neko bez ikakvog razloga.
Čarolija je kad se smeješ. Bez ikakvog razloga.
Čarolija je kad sa nekim dišeš.
Čarolija je kad staneš pored peći i zaboraviš na zimu. Kad zaboraviš.
I za to ti nije potreban ni dimnjak ni Deda Mraz.
Nađa će te stvari morati sama da shvati. Za početak je dovoljno što zna da Deda Mraz ne uvaljuje fotke i kredite.
Dovoljno je što i dalje priča sa lutkama.
Dovoljno je što ume da kaže „hvala“ i „izvini“.
Dovoljno je što je najsrećnija kad oliže ostatak fila od torte. Iz vangle. Prstima.
Dovoljno je što kad dune vetar, širi ruke i glumi pticu.
Od Nađinog dovoljno može da se živi.
Autorka: Tijana Banović
Fotografija: favim.com
Sorry, the comment form is closed at this time.