03 jul Tebi

Obraćam se tebi

Da, tebi

Koja ćeš sutra

Pred njega stati

Ranjiva

Ranjena

Gola

I ogoljena

I davati mu se

Podavati

I predavati

U nadi

Da će mu tvoje trošno tijelo

Ispričati sve ono

Što na duši nosiš

Što nikako

Preko praga nijemih usana

Da prevališ

Ljubavi žedna

Njega željna

U sebe

Puštaćeš ga

U svaki kutak

Tvog zvjezdanog bića

Prodiraće

A misliće

Da mu samo

Širiš noge

Da si ista

Ko sve druge

Dok nježnim cvijetom

Duše svoje

Hraniš njegov mrak

Gola

I ogoljena

Ranjiva

Ranjena

Pred njega

Staćeš

Uzalud

Jer ljudi sa maskama

Misle da svi

Jednu nose

I umjesto da te sa dna pokupi

U naručje da te skupi

Da te zaliječi

Da ti rane zacijeli

Takav će ih produbiti samo

A ti i dalje ćeš

Za njim da krvariš

Jer ne vidi on

Šta se krije ispod

A i kako bi

Kad i sam je

Zakopan duboko

Siguran iza zidina

Mraka svog

Uvjeravaće te

Da želi da ih ruši

Ali kako da ne zna

A ti ćeš pomisliti

Da si baš ti ta

Zbog koje će

U duši njegovoj

Ponovo osvanuti

Obraćam se tebi

Da, tebi

Koja ćeš sutra

Pred njega stati

I kažem ti

Ne daj se zavarati

Spas u njemu ne traži

Ljubav još manje

Jer takvi

Niti znaju kako da vole

Niti žele spaseni da budu

(ne krivi ih,

zaboravili su

jer ne znaju

kako od bola svog

da se odvoje

i vole ga više

nego što će ikad tebe)

Proći će vrijeme

Dok on shvati

Da se rane ne liječe

Tako što ih

Drugima zadaješ

I bol na bol slažeš

I hraniš se time

I život proći će

A ti toliko vremena nemaš

Odlučiš li

Sve da mu daš

U sebe  pretvoriće te

Obraćam se tebi

Da, tebi

I sve što ti tražim je

Pametnija budi

Od mene

Autorka: Tanja Spasojević Simeunović

Fotografija: pinterest.com