09 jul Svako ima svoju Marinu

Svako ima svoju Marinu,
Koja spava u nekom žarištu sreće i
Koja dođe u snu, mahne kao u prolazu,
Dok ti ćutiš, sa repertoarom riječi
Koje java nikada nije čula.
Svako ima svoju Marinu,
Onu kojoj svake noći dodijeli
Glavnu ulogu u svom komadu
Koji čeka na premijeru.
I svako ima ono mjesto, zgradu ili ulicu
Koja liči na nju, koja stalno,
Njeno ime izgovara.
Svako ima svoju Marinu
Baš tu, na koju si prvo pomislio,
Baš tu, čije oči sanjaš i čijeg se osmijeha,
više ne sjećaš.
Svako ima svoju Marinu
Koju voli kroz sve nijanse plave
I kojoj se raduje više nego proljeću,
Koje će za razliku od nje,
Nekada, ipak doći.

Autor: Alfred Džonatan

Fotografija: weheartit.com