29 mar Sumrak

Sumrak je vrijeme između zore i izlaska Sunca, te vrijeme između zalaska Sunca i sutona. Sumrak je vrijeme u kojem ležimo u prostranom krevetu. Ljepljivi od snova, slatkoumorni, usporeni kao notni zapisi Lane Del Rey. Volimo se pogledima.

„Sumrak.“

„Aha, a ti u najljepšoj haljini.“

„Znaš zašto volim sumrak?“

„Zbog boje neba u septembru u sumrak?“

„Da. Ali ne samo zbog toga. U sumrak će da bude kraj svijeta, tako piše u Svetim knjigama. Možda zbog toga i ima toliko tuge, ljepote i čarolije u njemu, jer nikada ne znaš da li je to taj u kojem će da se sudare planine, izliju mora i okeani i nestane sve. Ali ja ga volim zbog stvari koje bih uradila u jednom od sumraka negdje na kraju ljeta. U sumrak bih ležala sa tobom na nekom od krovova Istanbula i pričala ti kako je nastao svijet, izmislila priču o nama negdje na početku svijeta, o tome kako smo se sreli u sumrak. Sumrak je vrijeme za pobjeći negdje daleko. Sjesti u voz za Afriku ili Sibir. Putovati u sumrak prostranstvima Afrike ili stepama Sibira. U sumrak bih ronila morskim dubinama da sretnem Sunce koje čini u tom trenu isto to. Sve stvari iz mašte koje bih učinila sa tobom ili bez tebe desile bi se u sumrak. Postoji nešto neobjašnjivo mistično u tom trenutku. I sve te purpurne i modre boje neba koje podsjećaju na vođenje ljubavi, šećernu vunu i uljane boje na svili čine sumrak vremenom koje ne mogu da ti objasnim. Savršen trenutak za umrijeti ili se roditi. Sumrak je savršeno vrijeme za nastanak svijeta. Rađanje ljubavi…“

„Savršeno vrijeme za voljeti se u velikom prostranom krevetu.“

Sunce je iščezlo. Teški miris kraja ljeta ispunio je sobu. Dugačkim prstima najljepšu haljinu svlačila je melankolija. U njegovim očima pomodrilo je nebo boje purpura. Suton je ušao u sobu i svojim plahtama sakrio ljubav rođenu u sumrak…

Autorka: Luna H.

Fotografija: tumblr.com