11 okt Sjećanje

Skrivena
Pod sjenkama
Lepršavih nadanja,
Usnula od čekanja
Crtala sam dah.
Crtala,
Tu iznad oka
Koje je vojevalo
Protiv nasmješenih snova,
Tamo,
Na jastuku
Od mirisnog voća
Gdje sam zakopala
Svoje odrastanje,
Tamo,
Gdje me je davno izbrisalo
Pa nevidljiva
Koračam
Prostranim srcima,
Zvucima violončela
Uspavana i probuđena,
Psalmima oživjela,
Kroz Njega udahnula
Život i čam,
Da ne zaboravim.
Da ne zametnem
Negdje u nesjećanje
Planinsku rijeku
I kraljev grad
U koje iznova i iznova odlazi
Samotna rana
Pod mojim suncem
Svake noći,
Tminu da prosi.
A sanjala sam
Da su mi oči k’o krila
Da polete
Pokraj manastira.
Od svoje kose
Vijenac da ispletem,
Njegovim glasom
Tropare zapjevam,
Neutješno zaplačem
I zamolim Nebo,
Da zaboravi nezaboravljeno
I oprosti zakletvu
K’o blijedu riječ,
Izrečenu tamo
Gdje se oro vije
Na viteškoj zemlji,
Nad svetim tlom.
Sanjala sam
Da su oživjele pjesme
I da grle procvalo cvijeće.
Jecajem svojim
Da bude noć
Tresu stijene,
Uzdižu barjak.
Usnila sam
Da svoje snove,
Ispraćam u bijeli svijet
Dok mi
Na lijevom ramenu spava
U svitaj dana
Mjesec,
K’o brat.

Autorka: Teodora Košarac

Fotografija: weheartit.com