Sanja Radulović: „Naučila sam da hodam po zemlji prije nego što sam raširila krila“

13. marta 2017.

Sanja Radulović je rođena 1975. u Tešnju, BiH. Piše i objavljuje kratku prozu i poeziju. Nagrađivana je u kategoriji ljubavne poezije na konkursima i pjesničkim maratonima u regionu. Zastupljena je u više od 40 zajedničkih zbirki poezije koje su objavljene od 2012. do danas u Srbiji, Hrvatskoj, BiH, RS i Bugarskoj. Objavila je pjesničku knjigu Lepet krila majke ptice 2015. godine. Prstohvat maslačka je njena druga zbirka poezije, objavljena u januaru 2017. godine. Kratke priče ove autorke objavljene su u časopisima „Književne novine“ Beograd, „Luča“ Subotica, „Naslijeđe“ Tuzla, „Avlija“ Rožaje, kao i na mnogim portalima za kulturu i umjetnost, i u elektronskim i štampanim zbornicima. Osvojila je prvu nagradu za priču „Nomad na štiklama“ na konkursu za najbolju neobjavljenu kratku priču u regionu za 2016. godinu koji je raspisao časopis za kulturu, umjetnost i društvene teme „Avlija“ Rožaje. Pjesme su joj prevođene na bugarski jezik i zastupljene u dvojezičnoj antologiji „Balkanski glasovi“, kao i u „Almanahu savremenog bosanskohercegovačkog pjesništva“. Živi i stvara u Doboju, RS (BiH).

sanja-radulovic-blacksheep.rs

U razgovoru sa njom saznali smo:

Kako i kada je Majka ptica zalepršala krilima i da li su i njena krila narasla od prevelikih želja?

„Ravnodušni se linjaju, a krila rastu samo od prevelikih želja“ pisao je Mika Antić. Tonska proba letenja, U kratkovidom zagrljaju života i Koplje koraka su tri krila moje Ptice, koja se usudila tragati za vaskolikom slobodom, kako umjetničkom, tako i ljudskom. Uprkos svijesti o mogućnosti da za nju, kao i za mnoge druge, nebo može ostati samo neuhvatljiv san, nije pristala na kompromis i odricanje od prava na pokušaj. U pjesmi pod nazivom Prečica do sna iz zbrike Lepet krila majke ptice, stih koji najbolje objašnjava moje razmišljanje u vezi sa letenjem glasi:
„Put do pitkosti vodi nebeskom žičarom za koju karta ne treba. Samo svijest o krilima.“ Shodno tome, paperjasta Ptica se izostankom linjanja, svjesna svojih krila, sredinom ljeta 2015. godine, vinula da odgoneta tajne i vještine letenja, ne zaboravljajući da istinski letači nisu nikada sa kopna pisali o suštini oblaka.

sanja-radulovic-blacksheep.rs.jpg2
Zašto baš ptica? Zašto majka?

Da mogu na ovo pitanje bih odgovorila fotografijom na kojoj majka ptica krilima čvrsto drži svoja dva ptića. Moja Majka ptica snagom naziva čvrsto drži svih svojih 76 poetskih potomaka ne dozvoljavajući im da zaborave da su krilati.

Šta je zajedničko ptici, psu, Preveru i pjesmama (osim početnog slova P)?

Ambivalentna pjesma, jedna od pjesama iz zbirke Lepet krila majke ptice, u kojoj se osim ambivalentnih (o)sjećanja, po kojima je pjesma i dobila naziv, daje omaž velikom Preveru, odnosno njegovoj pjesmi Adrijene, vrati se! stihom „Čitali smo Prevera i pitali se zašto je u frižideru ostavljen mrtav pas“.
Mrtav pas simboliše izgubljeno povjerenje, kojem ostavljajući ga u frižider, uzaludno pokušavamo produžiti rok trajanja. U pjesmi se postavljaju i pitanja poput „šta uraditi s mrtvim pticama, jer nebo nije za njih“, i „šta ako nebo pticu grubo odbije onda i ona mora spavati u frižideru“. Između ostalog, Ambivalentna pjesma je pjesma o neprilagođenoj ptici koja poput ostavljenog psa u frižideru iz Preverove pjesme naglašava uzaludnost čekanja.

sanja-radulovic-blacksheep.rs.jpg1

Kroz kakav model vremena i prostora se kreće Sanja?

Krećem se djetinjstvom dana, ovdje i sada, danas, jer to je najduže u redu nečekanja. Zahvaljujući mašti dozvoljavam sebi da odlutam u različita mjesta, drugačije prostore, u vrijeme koje je bilo, ali i ono koje će tek doći, da budem neko drugi, da obujem tuđe cipele, pomilujem tuđeg psa bez straha da će me ugristi, uđem u kožu onih koje je lakše osuditi nego razumjeti, da posmatram svoj život iz njihove perspektive, i njihov iz svoje, da se igram, ali i da spoznajem, zapisujem, i ne zaboravim da se vratim u danas.

Da li su, i u kolikoj mjeri, na tebe imali uticaj Antić i Prever?

Antić i Prever su moji omiljeni pjesnici, čitam ih sa dubokim osjećajem povezanosti i prepoznavanja. Iz njihovih djela učim, radujem se spoznaji da nisam usamljena u svojim razmišljanjima, često ih spominjem u pjesmama i pričama koje pišem. Ako se to može nazvati uticajem, onda je sve navedeno uticaj, mada bih ja radije rekla da je u pitanju posebna vrsta prijateljstva. Iako nas je zaobišla mogućnost fizičkog susreta, zahvaljujući knjigama, ja mogu da ih srećem i razgovaram sa njima svaki dan.

Da li inspiracija traži tebe ili ti nju i gdje se najčešće nađete?

Najviše volim trenutke stvaranja, rađanje pjesme ili priče, svejedno je, kada na bjelini hartije nastaje život. Postoje trenuci, kao što je san ili neki uzak prostor između sna i jave kada se pojavi inspiracija a hartija ne može da je uhvati, i tada riječi jednostavno isteku kao voda koju je nemoguće pokupiti. Možda ih tom prilikom neka upijajuća podloga ipak sačuva i tako ih spasi od uzaludnosti, uvijek se ponadam. Inspiracija i ja nalazimo se u snu i na javi, ali i u međuprostoru. Tražim je i nalazim u knjigama, filmovima, prirodi, u životu živeći ga punim plućima, ne sklanjajući se na obalu. Inspiraciju naravno nalazim i u ljudima. Neizmjerno sam zahvalna svakom biću koje me inspiriše, i inspiraciji koja me pronađe bilo kada, bilo gdje, za nju uvijek ostavljam balkon otvoren.

Ima li Sanja strah od letenja?

Imam odgovornost koja se ponekad pojača i stvori osjećaj sličan strahu. Imam zahvalnost prema svima koji svoje vrijeme provode čitajući moje riječi i poštovanje prema svima koji nisu pali pod uticaj loših riječi o poeziji. Nisam od onih koji se kriju iza tuđih misli i riječi, oslobodila sam se straha i ponudila svoje razmišljanje i svoje emocije sudu javnosti. Mislim da je to hrabrost, a ima i oslobađajuće dejstvo.

sanja-radulovic-blacksheep.rs.jpg3

Nedavno je iz štampe izašla i tvoja druga zbirka poezije pod nazivom „Prstohvat maslačka“. Možeš li nam otkriti nešto više o samoj zbirci? Od svih cvjetova, zašto baš maslačak?

Jednom davno, na vjetrovitoj livadi života, cvijet sa najboljom frizurom u ozbiljnim godinama, sjećajući se svoje žute mladosti, maštajući da se u idućem životu rodi na obroncima Kavkaza i bude ljubičast, zatvori oči, zamisli želju i prepusti se vjetru…
Mnogo godina kasnije, jedan njegov potomak dodao je prstohvat radosti mom životu!

Prstohvat maslačka se sastoji od 75 pjesama podijeljenih u tri međunaslova Ključevi nepropisno zaustavljenog vremena, Dom za zapitane i U mreži svečula. Recenzije su pisali književnici Milena Drpa i Darko Habazin, lektor je Dragana Ćatić. Izdavač je DragSvet, štamparija Mala Knjiga, Novi Sad. Likovno rješenje korice umjetnička slika „Djevojka u žutim čizmama“ pastel 2016 koju potpisuje Bojana Stojaković, mr likovnih umjetnosti iz Doboja.

Zašto si ti crna ovca?

Nisam dozvolila da mi svijest profilišu mediji, razmišljam svojom glavom. Ne priznajem nametnute želje, niti opšte ideje o uspjehu. Vjerujem u ljubav, rad i posvećenost koji donose rezultate. Ne prolazi mi život u jurnjavi za ciljevima, poštujem svoje greške, i dozvoljam sebi pravo na nove. Naučila sam da hodam po zemlji prije nego što sam raširila krila. Ne volim podjele na crne i bijele, posebne i obične. Nema ništa običnije od čovjekove potrebe da bude poseban! Poštujem individualnost i slobodu izbora. Ja sam pastir koji se zbližio sa svojim krajnostima.

Razgovarala: Tanja Spasojević Simeunović

Fotografije: Sanja Radulović