Puž

Utorak je. Ona se budi u njihovom novom stanu, nagurana uz samu unutrašnju ivicu jako malog kreveta, licem okrenuta ka drvenom ramu. Ne ustaje zbog bolova u kičmi i pulsiranju koje oseća kad onako čvrsto zažmuri, mada to namerno radi. Pita se šta se desilo noćas i zašto ima tolike bolove i ogromnu modricu na podlaktici, iako je glupo pitati se nešto takvo. Sasvim joj je jasno.

Stan je mali, stare gradnje, sa visokim plafonima i reljefom oko lustera. Jednosoban. Nalazi se na prvom spratu jedne lepe stare krem kuće na Voždovcu. Nemaju balkon, koji joj nedostaje (imala je jedan predivan pun ruža dok je živela u roditeljskoj kući), ali zato ima iste takve ruže iz njenog detinjstva (ružičaste, ogromne i precvetale) tu u malom dvorištu, zaklonjenom od pogleda. Ulazna vrata vode u dnevnu sobu u kojoj se nalazi samo ogroman ormar, grejalica, mali noćni stočić, tv, radni sto i njihov krevet, koji je zapravo krevet za jedno, međutim nisu imali para za veći. Još uvek traže još nameštaja. Odatle se izlazi u hodnik koji vodi do kuhinje i kupatila, obe prostorije su premale da bi dve osobe istovremeno boravile unutra. Nemaju trpezariju. Svuda su razbacane njegove stvari, prazne paklice od plavih Pall Mall cigareta, istrošeni upaljači i neoprane šolje za kafu. Kosa joj smrdi na dim. Kovrdžava crvenokosa, žešći pasivni pušač. Na sebi ima samo njegovu plavu majicu i ništa više. Gaće su tamo negde na drugom kraju sobe.

puz-blacksheep.rs

Ne želi da izađe iz kreveta, ali, nažalost, previše joj se ide u wc. On je u kuhinji, razgovara telefonom, čini joj se sa majkom, pretpostavlja to po njegovom raportu šta su radili sinoć i šturom: ,,Da, da, doneću ti, u redu, u četvrtak ću doći, dobro smo, da, da…“ Poznaju se 8 godina, a i dalje oseća da je on samo stranac. Odlazi do kupatila, i viđa puža golaća, na plavim pločicama ispred tuš kabine. U pitanju je malecni pužić, beba, ne veći od 2cm. Govori mu to i smeju se činjenici da im mora biti kućni ljubimac, jer se oboje gade da ga sklone odatle.

– Kako ćemo da ga zovemo?
– Pretpostavljam Miško.
– Mogu li bar njega da nazovem Rile, jebote, to je puž. Molim te.
– Brate, Rile je toliko odvratno da ga čak ni on nije zaslužio, zajebi. Kad budeš imala svog mačka, puža, ili šta god hoćeš, nazovi ga Rile, ma, nazovi ga i Đavo ako hoćeš uostalom, zabole me. I hajde ne zajebavaj se, skloni tog puža, moram da stavim kafu.

Popili su je ne progovorivši ni reč, zatim je otišao do Maksija da kupi sebi viršle, i njoj Jafu, ako mu ostane para. Ostali su sami, ona i puž, čekajući ga. Razmišljala je o tome kako je uopšte ne poznaje, čak ni posle 8 godina veze, i 5 braka. Opet joj se plače. Cmizdra i pekmeza, kako bi on rekao. Sa njim je rasprava i to koje će jastučnice staviti. Pretvori se u svađu godine pitanje da li on želi čaj od kamilice ili nane. Guta knedlu, jer ne želi to isto i danas. Činjenica da više želi da ostane sama sa pužem nego sa njim u stanu je tragična.

Došao je.
Ne voli utorak.

Autorka: Natalija Kuznecov

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.