31 dec Puna u praznini
Nema tog inata, ega ni ponosa
Koji bi zamjenio iti gram
ove spokojne praznine u meni.
Stalno ju pipkam i promatram,
Sumnjičavo preispitujem iz svih uglova…
Pa stalno iznova
Dolazim do zaključka
Da je posve prazna.
Logično, valjda, praznina k’o praznina.
No bit će me logika
U tom posljednjem vrtlogu
Pomalo napustila,
Pa se sada naglo vrača
K’o zabava iznaneđenja –
I to za svaki dan posebna,
A ne nužno i striktno vikendima.
U ovoj mojoj praznini
Nema ničeg striktnoga
Ni nužnoga.
Sve su to ista vrata zatvorila.
Vrata te krletke
Koju sam posljednju slomila.
Sad s mirom veličine svemira
Koračam ponosno noseći tu prazninu
K’o novi trofej
Besmrtne beskonačnosti mojih sloboda.
Antonia i anarhija.
Rima nenadjebiva.
I ne, prošlosti, ne odgovaraj.
Dosta je bilo iskrivljavanja
Mojih svetih pojmova.
Ti ne bi shvatila.
Čak ni kroz ovo mijenjanje roda.
Praznina što oslobađa.
Kao kleopatra.
Ali samo svoja, a svima najdalja.
Šteta što nisi isčitala mit do kraja.
A strasno si se kurčila
Inatom, egom i ponosom
U prkos modrila mojih šarenica.
Ali u moje pojmove više ne možeš upadat.
Moje letove više ne možeš nadzirat.
Moju prazninu više nikad
Ne možeš uzdrmat.
Autorka: Antonia Kralj
Fotografija: weheartit.com
Sorry, the comment form is closed at this time.