PRSTI

Gladne ruke revoltirano pjevaju

Pjesmu nedostajanja

 

Prsti mrse kosu

Drže budućnost

Prsti ruku vode

Pročišćavaju ispod noktiju

Male poroke koji siju

Strahove na ljudska krila

 

Prstima voliš i

Prstima postojiš.

 

Prstima svojim

Dodirnula si sva tajna mjesta

Mog tijela

I sve ključeve prsa mojih

Zakrenula u lakoći uzdaha

 

Prsti moji vole

Drhte

Upoznavaju i rastaju se

Lupaju valove samoće o hridi

Trpaju slova u smisao

I vlastitu dušu neprestano ispisuju

U moja pluća zauvijek si nastanila svoju duhansku maglu a

Prsti moji preživljavaju

Apokalipsu koju si donijela

Poklanjajuć im prazninu

 

Sad se trljaju jedan o drugi

I porađaju sreću u dlanu

 

U očima tvojim deblja se žal…

Autor: Emanuel Mancho Srpak

Fotografija: weheartit.com

emanuel.prsti.blacksheep.rs

 

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.