Prosvetljenje

Čujem kišu
Neočekivano smiruje
Dok mrak i dalje prija.
Osmeh na licu dokazuje
Da radim nešto vredno
Moje reči nešto znače.

Ljudu su zapleteni u besmislu
Čekaju čisto nebo i komad mira
Bez ikakvog pokušaja.
Biti živ je mnogo teže.

Rođen sam gde ljudi
Blenu u sivilo i krvavu prošlost
Ratna razaranja i rastrgnutu decu
Gde su psovke i mržnja sastavni deo dana
Zavist i ljubomora, jedu se za doručak
Za ručak obično bude malo svađa
A za dezert jedenje govana
Jer se za večeru nema.

Lutalice i beskućnici imaju više poštovanja
Pošto znaju šta je surovo preživljavanje
Oni jedino jedu dobrotu
I ostatke po kantama.

Vaspitavan sam da budem dobar čovek
(A imam krov nad glavom)
Koja ponekad ume da iskaže
Suštinu disanja:
Budi dobar prema onima
Koji imaju blag pogled
Zlim očima pokaži srednji prst
I kreni svojim putem.

Pokušaj da vidiš istinu o ljudima
U detaljima
U gestovima
U saobraćaju
U gradskom prevozu
U taksistima
U nadrkanim penzionerima
U parovima što glume veze
I jebu se po ćoškovima sa ostatkom grada
U rodbini koja samo želi jebene pare
U svakom živom stvoru koji hoće da napakosti.

Pokušaj da iznenadiš svet
I dozvoliš sudbini da pošalje ljubav
Zbog koje zidovi pucaju
I ostaješ izložen svemu.
Ako ne probaš
Nikada nećeš saznati
Da li život može biti nešto
Što možeš da upakuješ
U poslednji minut postojanja.

I dalje čujem kišu.
Možda je vreme za spavanje.

Autor: Stefan Kirilov

Fotografija: tumblr.com

prosvetljenje-blacksheep.rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.