Pre nego što umrem…

Krenula sam do Ade, na festival. Na kraju nisam ni stigla do festivala, ali sam stigla do table. Velike i crne. Na njoj je belim slovima ispisano „BEFORE I DIE…“ i isto tako još jednom, samo na srpskom jeziku. I onda je ostavljen prazan prostor, za dopisivanje, kao onaj kad treba da popuniš neki komplikovani formular. Samo što ova tabla nije formular i što komplikovano objašnjava vrlo jednostavno.

Većina praznog prostora ispunjena je ljubavlju.

Da se smuvam sa… Da oženim… Da imam lepu porodicu…

Okej, neko je verovatno hteo da ispadne važan, pa „ljubav“ zamišlja „utroje“. Ipak, ja sam se fokusirala na ova druga „ predsmrtna zamišljanja“.

Fokusiram. Samo stojim i gledam ispred sebe. U tablu. U ljubav. I dišem.

Zapravo sam hiljadama kilometara iznad Ade, iznad oblaka i iznad svega. Popunjavam svoj prazan prostor.

pre-nego-sto-umrem-tijana-banovic- blacksheep.rs

Pre nego što umrem, hoću taj jedan krevet. Jednu šarenu fotelju. Novi komp i staru Olivetti. Na kompu da ispišem knjigu, a Olivetti da služi kao dekoracija kad me fotkaju za novine. I veliki šešir i naočare, jer bez toga ništa od književnosti i prodaje. Dakle, pre smrti, ispratiti modne i marketinške klišee.

Da pozajmim bajs i da se odvozam do onog brda na kom nema ljudi. Na kom samo miriše lipa.

Da još jednom vidim La Boqueriu, jer je to najbolji „restoran“ na celom svetu. I najbolja pršuta i ceđeni mango.  I da više nikada ne vidim Tajland po „promotivnoj“ ceni od 1199 evra, jer ću turističkoj agenciji razbiti izlog.

Da mi neka agencija pokloni Tajland.

I još par putovanja.

Vinograd. Par zarona u okean. Skok padobranom. Nežnost. Oronuli splav na reci. Par prijatelja. Smejanje do suza. Tvist pod šarenim sijalicama i nebom. Jagode. Mnogo jagoda. Aparat za sladoled. Kampovanje na Uvcu. Maštanje. Sve plave nijanse lakova za nokte. Tufnaste brushaltere. Crème brûlée u onom kafiću na Monmartru u kom stoji jedan film i euforija. Da provalim bakin recept za uštipke. Lisabonski štrik. Ljubavno pismo. Miris lignji na žaru.

Trabunjam.

Sve vreme pišem o drugim stvarima, a zapravo mislim na Njega.

A stvar je tako jednostavna.

Ja sam prazan prostor.

Taj prazan prostor On ispunjava ljubavlju.

Za neke table treba čvrsto da se uhvatiš i da ispišeš jedno ime. Da ispišeš ljubav.

Eventualno da vas ispišeš na Tajlandu.

I da dišeš.

Autorka: Tijana Banović

Fotografija: Tijana Banović

1 Komentar
  • Pingback:Tajland – raj u džungli |
    Objavljeno 10:32h, 30 avgusta

    […] nosilac osme najlepše plaže na svetu, a parovi je obožavaju zbog toga što je savršena za duge i romantične šetnje obalom. Za porodice sa decom idealna je Kata plaža, koja se proteže na pola kilometra i poznata je po […]