Prava ljubav

Da li je prava ljubav ona u kojoj se baš sve može oprostiti, ili ona u kojoj se ne čine stvari koje treba praštati? Nešto između? Gde je to između?

***

– Opet si se raspravljala sa Bokijem?
– On je najtvrdoglaviji brat na svetu! Bio je na korak od završavanja te priče i sad mi kaže da neće da je izgubi zbog gluposti. Gluposti, ej!? Dobro znaš šta mu je uradila. Znaš i šta je on radio nakon toga. Ne može mu čovek objasiti da tu više nema ni P od prave ljubavi.
– Kako ti misliš da izgleda ta prava ljubav?
– Šta znam, sigurno ne izgleda tako da, nakon tri godine veze, toliko povrediš osobu koju navodno voliš. Pravi se da je ok, ali slomljen je. Ne znam da li više zbog njenih ili svojih postupaka. Ali ne, ne raskida. Još mu je sad sve to glupost! Kaže, idu na koncert večeras, na koncert!? Udri brigu na veselje!
– Tako to ide, kada dođe do toga, i najkrupniji problem, u poređenju sa puštanjem osobe koju voliš, postane sitan, postane glupost.
– Neki problemi se ne mogu rešiti, neke stvari se ne praštaju.
– Koje su to stvari koje se ne praštaju?
– Evo, na primer, ovo što je ona njemu uradila!
– Da Stefan nešto slično uradi tebi, ne bi mu oprostila?
– Stefan meni to nikad ne bi uradio.
– Tako, verovatno, misle svi srećno zaljubljeni. Tako su i oni mislili. Pa se desilo. Pa se, zatim, desilo još mnogo toga. I preživeli su. Za njih je ovo, izgleda, problem koji mogu i žele da reše.
– Sve i da su mogli, maltene je prevario nakon toga. A prevara je, svakako, još jedna od stvari koje se ne dešavaju u pravoj ljubavi!
– Šta je, po tebi, prevara? Poljubac, seks, dopisivanje, flertovanje? Sve ovo? Računaš li emotivnu prevaru? Maštanje o drugoj osobi?
– Pa, zavisi…
– Od čega? Ko određuje šta je prevara? Ko određuje ko je kriv kada dođe do problema u ljubavi? Ko određuje šta se prašta, a šta ne? Ko određuje šta je prava ljubav?
– Izvini, gde vodi ovo ispitivanje? Vidim da greši i želim da ga posavetujem, pre nego što, opet, udari glavom o zid.
– Ako i greši u to će morati sam da se uveri. Nekad, čak, nije loše udariti glavom u zid. Pusti ga, u dvadesetim se mnogo lakše leči od bola nego od odustajanja.
– Znaš, meni je, pre Stefana, par puta pukla glava od tih zidova. Nikakve koristi od toga nisam imala.
– Možeš misliti, pukla i zacelila. Možda, bez tih udaraca u zid, ne bi umela ovoliko da ceniš Stefana. Možda, nekad, i sa njim zvizneš u neki zid, pa lakše podneseš, pa pukne zid a ne glava. Jer, glava je očvrsla. Možeš nekog posavetovati oko izbora hrane u restoranu, smera na fakultetu, u kom delu grada je najlepše živeti, možeš ga ubediti da mu ne stoji lepo zelena boja… Ali ubediti ga da ne voli nekoga?
– Ali, kako je moguće da se još uvek vole?
– Ne znam, možda je to ta, kako je zoveš, prava ljubav.

***

Prava ljubav je ona ljubav koja za sebe veruje da je prava. Bez obzira da li se uklapa u bilo kakve opšteprihvaćene predstave o ljubavi. Bez obzira da li se u njoj praštaju i najveće greške ili ne prave greške … ili nešto između.

Autorka: Jovana Ž.

Fotografija: tumblr.com

prava-ljubav-blacksheep-rs

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.