30 sep Praskozorje
Ponovo je noć
I sve polako tone
u bezbrižnost
I prijatan san.
Izlaze sove
I noćne ptice na štiklama
tek poneka osoba leži poput mene
U sobi bez znaka života
U sobi
U kojoj se traže načini
Da se preživi
Još jedna noć koja ne nudi izlaz
Koja je sasvim obična
i ne znači ništa.
Gde su nestale sve te osobe
Za kojima smo kao budale tragali
I stizali ih
Tek na rubu propasti
Nudeći im druge šanse
Jer svako zaslužuje
barem šansu
Da se uspravi i da ponovo
bude živ.
Gde su one danas?
Uvek sa nekim drugim
Ja sam bio samo odskočna daska
Glas razuma
Koji ih vraća tamo gde treba da budu
I kada konačno shvate da
Jedno jadno povređivanje
Nije ništa
Da čak i ne boli
Odlučuju ponovo da probaju,
ali naravno
Uvek sa nekim drugim.
Sretnem ih ponekad
Na ulici
Nasmejane su i srećne
Njihove oči se zahvaljuju
Kako sam samo umeo
Da ih ubedim
Njihove oči znaju
da sam bio u pravu
Usput me obično pitaju
kako sam
I da li još uvek pišem
Samo zaćutim i dam im do znanja
Da neprijatan razgovor
Treba privesti kraju.
Čudno je
Koliko sam malo devojaka
imao
Jednostavno
Nisu me interesovale
Njihova buka ni oko čega
Njihova priča
Njihova menstruacija
Njihova želja za prvim tipom
koji bi im platio piće
Sve rutinske devojke
Ostavljao sam običnim momcima
Da se zajedno dave u svojoj prosečnošću.
Zanimale su me
crne ovce
Neuredne vune i neuredne kose
Pokvarene. Slomljene
Kojima je trebao neko
da ih ubedi
Da je život mnogo više
Od običnih veza
Držanja za ruke
i gužvanja po krevetu.
U životu naiđeš
Samo na par osoba
Koje su vredne traganja
I bojim se da sam svoje šanše iskoristio
Veoma pogrešno.
One mi se samo javljaju na ulici
Dok sam ja za njih bledeo
postaju tako obične
Držeći za ruku neke
od onih tipova
Koji umeju da te nateraju
da ih sahraniš jednom pesnicom
Nakon par rečenica.
Postaju tako obične
Kao one devojke koje mi nikad
ne zapadaju za oko
još uvek se pitam
gde sam to pogrešio
I da li ću jedini biti crna ovca
Do samog kraja postojanja
Sastavljen od ideala,
snova i tvrdoglavosti.
Noć nestaje
I počinje jedno od lepših
praskozorja
U kom se sećam svega..
Autor: Stefan Kirilov
Fotografija: favim.com
Sorry, the comment form is closed at this time.