POVREDA PRAVILA PONOSNOG „PONEKAD“

Žgincala sam rimu

pri skoku na tečnost,

u hvatanju jednakosti

misli i ispisivanja…

Još ponekad zaboli pri promjeni vremena;

pa ju utješim… između djelovanja

ubacim poneko “noći-doći“, “tuga-druga“,

“tebe-sebe“ ili “kažu-lažu“…

Znaju ruke da će biti još mnogo

iskidanih – ispisanih stranica.

Ponekad bez inspiracija

pravim društvo oporavljenim rimama.

Meni nikad nije smetala dosada.

I nije mi teško (ponekad) priznati umu

da je priprosto prosječan.

Ulovim pijanstvo k’o zadovoljavajući

obrok mojih egoizama.

Množina, jer ja sam u mnogim licima.

Slomila sam pravopis

još u prvim pronađenim idolima;

rekoše da škola ne vrijedi pišljiva boba…

Pa ponekad čitam samo sebe,

egocentrizme omeđujem

bez ijednog uzora.

I tada nikom ne dopuštam

da ukalja moje “ponekad“,

ja sam sve od svega

i ništa od ničega,

sloboda skladnoga

u kreaciji nereda.

 

 

Autorka: Antonia Kralj

Fotografije: pinterst.com

Nema komentara

Ostavi komentar