Posljednji dah

Nije kraj. Ostajem ti u snovima, a dok sam tamo – živ sam. Dišem i moja pluća su zdrava, bez mrlja. Ne smetaju mi više ni fleke na zidu.

Još jedan dim, molim te. Zaspaću, obećavam. Biće mir. Odvešću te u Norvešku, vidjećeš srećne ljude i opet ćeš biti to što jesi.

Plesaćemo, nemoj reći da ne znam korake. Lijepa si, nikad ti nisam rekao sve što sam mislio. Ćutao sam i sad bi trebalo da je tako. Ne plašim se i ni ti nemoj.

Kupiću ti klavir, kupiću dvije karte za pozorište. Snijeg će padati, a ti ćeš biti u kariranoj košulji koja miriše na mene. Rodićeš mi dijete. Otplatićemo kredit i kupiću ti cvijeće. Gledaćemo u zvijezde i nećemo ih skidati.

Biću tvoj Šopen i tvoj Kami.

Biću kiša i voljećeš me onoliko koliko ne voliš kišobran.

Biću vjetar u tvojoj kosi.

jovana.colakovic.blacksheep.rs

Zagrliću te svaku večer i poljubiti te u vrat. Svaki put kad se nasmiješ, biću srećan. Svaki kraj je početak i početak je kraj.

Rekli smo bez suza, nemoj da mi odmahuješ glavom.

Volim te i slab sam. Bolestan sam i gubim te.

Pisaću poeziju i naslikaću te. Svi će u raju čuti za tebe i prepoznaće te kad mi gore dođeš. Čekaću te s kuvanim vinom za šankom. Otvoriću svoj pab zvaće se imenom tvojim. Pokloni mi posljednji ples, ja ću tebi dah.

Pusti me da te gledam još malo, da zamišljam bijelu haljinu na tebi, dok me moja mašna steže. Pusti me da budem sjećanje.

Zarobi me u svome vremenu, u svojoj mladosti i ne daj mi da ostarim mlad. Moja snaga je slabost prema tebi. I molim te, piši o meni.

Autorka: Jovana Čolaković

Fotografija: weheartit.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.