09 nov PONEKAD IZGUBIŠ

Ponekad, prijatelju dragi

jednostavno izgubiš

bez obzira na sve izglede za pobjedu.

To se zove životnom utrkom.

Onu koju želiš voljeti

zavoli netko drugi

a ona zavoli nekog sasvim trećeg i stranog.

Kilometri se guraju u najduže zagrljaje

sa željom da rastave ljude

pa se klade na pobjede i poraze

suze i poljupce.

Jebi ga, prijatelju…

nema jednadžbe

ništa ne biva kako treba

skladu ni traga

samo sveopći kaos u kojem

svatko od nas pokušava izvući živu glavu

a ja sam oduvijek bio od onih

što žive glavom bez obzira…

od onih sanjara koji

svaki trenutak pretvaraju

u krijesnicu

pa tako jednu za drugom nakupljaju

sve dok ne osvjetle nečije nebo.

Svaka žrtva bila mi je prevelika.

Ponekad jednostavno izgubiš

pa ti dođe da plačeš pod suncem

jer je kiša postala preveliki klišej.

Znaš da si se trudio a sve pada u vodu

dok od tvog svijeta

ostaju samo pridjevi i izblijedjele slike

jer si htio ugrabiti priliku da zavoliš

jer moraš voljeti.

Opet, jedan si od onih koji bez ljubavi

ne mogu započeti dan

znaš da se nikada nećeš iskvariti

jer tvoja ljubav nema rok trajanja.

Jedan od onih koje će vrijeme

zauvijek pokušavati isprati no

nećeš se dati.

Budala si jer vjeruješ u dobro i

nema ti pomoći.

Drugi se smiju i boje jer znaju da

kad zavoliš – ne prestaješ.

Ne brini, nisu naučeni.

Prijatelju dragi, ponekad izgubiš.

I dalje ćeš gubiti

hraniti svoje tijelo litrama zaborava

i ako ima nemogućeg, znaj

nemoguće je vlastitoj samoći pobjeći.

I dalje ćeš vikati u nebo i sam sebe psovati

jer si istodobno htio živjeti i vjerovati.

Zaboravi.

Autor: Emanuel Mancho Srpak

Fotografija: weheartit.com