07 maj Poezija Stefana Čizmića
Ogledalo
Samo kada bih imao dara da kažem
očaj bi na sekundu postao ogledalo.
Zahvatio bih ga svim svojim bežanjima
i za trenutak blagog otkucaja
čas bi se oglasio u mom odrazu.
Samo shvatanje, bacanje po univerzumu je
veće od svih promena koje me
oslikavaju u šarenim idilama zivota.
Ogledalo je samo moje nemo slušanje,
lutanje, ograničeno u listovima,
zaboravljeno u rečima.
*
Mi
Oči su se zatvorile
i pustile da tišina priča.
Tankim koncem ranjavani stih
vezan je za svaku laz
u kojoj duša viče svim
glasovima i jezicima poginulih.
Bezličje je utonulo, stopilo se
sa bojom speva i odselo u tvojoj dubini.
Zovemo se baš onako,
onako kako nas nikad nece zvati.
Autor: Stefan Čizmić, 17 godina, Bograd
Fotografije: pinterest.com
D.S.B.
Objavljeno 17:54h, 07 majaOdlicno! Ako ovako pises sa 17, mogu samo da zamislim koliko ce ti dobre pesme biti za par godina. Samo napred! :)))