Plavo

 

Ustala je u 2 ujutro, sela na ivicu kreveta i počela da mrmlja nesto.

Sklopljenih dlanova i širom otvorenih očiju.

Znam. Preterao sam danas.

Možda nije trebalo da joj kažem da sam zid prekrečio u plavo.

Rekla mi je tada- „Neka si, nije problem.“

I počela da se smeje.

„Kao da mi je prvi put, već sam iskusila“.

Gledao sam je kao da je gadna, kao da je mrzim.

Gledala me je kao da sam dete.

Umazano od eurokrema.

Rekla je – „Odavno su moje snove zaključali u kutiju“.

Slegnuo sam ramenima.

Ustao sam sa fotelje da uzmem pljugu.

Grickala je brazilski orah i lakirala nokte.

U plavo.

Pevušila je neku pesmu, praveći se da ne postojim.

Posle je otisla u kupatilo.

Razmišljao sam šta ću da radim ako ode.

Dok je izlazila pokazala mi je srednji prst.

Za njom je iz kupatila dotrčala pudlica.

Ofarbala je pudlicu u plavo.

Posle sam zaspao na sofi.

Ušla je u stan praveći buku.

Rekla je – „Želim te“.

I skinula se.

I otisla u spavaću sobu.

Sada je gledam i pitam se – „Za šta se ona moli Bogu?“

„Da ostanem ili da nestanem?“

Ili mi je oprostila plavo?

Ili traži oprost od Boga sto mi je oprostila?

 

Plavo blacksheep.rs

 

 

Autorka: Sandra Hristov Tomić

Fotografije: tumblr.com, sangol.ir

Nema komentara

Ostavi komentar