Pitanja i odgovori

Sedi u mojoj sobi.
Pita: da li mogu da prespavam kod tebe?
Možeš, uvek. Znam te četvrt veka.
U sebi se mislim, ne možeš baš uvek.

Pita: da li možeš da mi napuniš upaljač?
Mogu.
Pitaće opet.
Napunićeš ga.
Pita za kremen.
Zameniš mu ga.
Daš mu rezervni.

Pitaće ponovo za kremen. A kući ima rezervni.
Nabavićeš mu prašak za ručno pranje rublja.
On tebi pantalone, duks i nešto hrane.
Pozajmićeš mu knjige i stripove.
Uplatićeš mu kredit, treba mu zbog traženja posla i kontakta sa ljudima.
Vratiće kad-tad.

I ona je tu. Grejemo se kraj peći.
Pita: mogu li da pročitam ovu knjigu?
Vratiću je za par meseci. Volim ovog čoveka i njegov rad uopšte.
Možeš.

Pita: imaš li 50 dinara za dva “mendileksa” ?
Imam. Evo ti.
Pokloniće ti knjigu i crteže.
On pita: možeš li da mi kupiš ovu baterijsku lampu preko neta?
Mogu. Daćeš mi novac.
Da mi ga. I lampa stigne poštom.
Kažem mu: tvoja je bolja.
Kompaktnija. I baterije i dinamo. Moja je glomazna.
Zvuk je kao da pališ motornu testeru.
Pokloni mi crteže.

Kaže: naučiću te da motaš duvan.
Bolje je nekoga naučiti da peca nego mu dati ribu.
Nauči me.
Pitam ga da mi pokaže aikido zahvat.
Pokaže mi. Uvežbavamo.
Nađem (moguću) kontraodbranu.

„Hvatam te nogama, grizem uvo zubima, idem prstima u oči i pesnicom na lice.“

Svo troje u mojoj sobi.
Ona plače. Zavidi nam.
Kažemo joj: imaš dete, mi ne.
Bori se za njega. Dok nije kasno.
Da ima nešto po čemu će te pamtiti.
Ali kako ćeš raditi 10 sati na traci ako ne možeš da se fokusiraš na knjigu?
Ili TV seriju.

Niko nema sve, kažem im.

Neko bi maltene ubio da ima dete, kaže joj.
Neko bi ubio za ono što imam ja, kaže nam.
Neko bi ubio za ono što imaš ti, kaže mi.

Znam, odgovaram mu. Zato držim suzavac na stolu.
On kuca poruku. Ona je paranoična.
Pita ga da li kucka SMS o njoj.

Obojica odgovaramo: ne piše o tebi, batali toliku paranoju.
Njega bole zubi. Dajem mu za “novalgetol”, potražio je. Ne želim da trpi bolove.

Kasnije, on mi piše:

„Brate, da li je sve okej?“
„Nije baš. Digli ste mi pritisak.“

I sutradan ponovo sedimo zajedno.

Autor: Marko Antić

Fotografija: tumblr.com

Nema komentara

Sorry, the comment form is closed at this time.