14 jan Pesma o kamenu
Vidiš li taj kamen?
Taj kamen koji te udario smejao bi ti se da se može smejati
Tako krvavog čela bi te ismevao
Pričao bi svima da može govoriti
Uhvatio bi te i davio da ima ruke
Da ima ruke opet bi te sada on udario
I da sve to može
I da sve to uradi
I da ga pitaš
Zašto? Ne bi ti rekao
Jer kamen nema osećanja, on samo stoji, suv, prašnjav, hladan,
On služi da ga huligani bacaju, deca šutiraju,
Da stoji umesto stativa,
da pridržava odeću da je vetar ne odnese,
da pridržava papir da ga vetar ne odnese
I sada mrziš taj kamen, mrziš ga mržnjom kojom samo čovek mrzeti može,
Gađaš ga vatrom iz očiju, psovkama iz usta, uzimaš ga u ruke i bacaš ga prema gomili,masi, rulji!
Nadajući se da ćeš ga vratiti onome koji ga je na tebe bacio i glavu mu raskrvariti ka’ on tebi!
I tako sve ide u krug,
i mržnja
i psovanje
i bacanje kamena
Od čoveka do čoveka, od zveri do zveri, od skota do skota
A siroti kamen, on se ništa ne pita, ne odlučuje, samo ga bacaju
Od čoveka do čoveka, šutiraju, od zveri do zveri, koriste od skota do skota
a onda kažu
Da je hladan, sam, prašnjav,suv, pomagalo huligana i dece
Da on nema osećanja i bolne povrede nanosi
Jadni kamen
Siroti kamen
Tužni kamen
Moj prijatelj kamen.
Autor: Darko Janković
Fotografije: favim.com, pinterest.com
Nema komentara