Pesma o kamenu

Vidiš li taj kamen?

Taj kamen koji te udario smejao bi ti se da se može smejati

Tako krvavog čela bi te ismevao

Pričao bi svima da može govoriti

Uhvatio bi te i davio da ima ruke

Da ima ruke opet bi te sada on udario

I da sve to može

I da sve to uradi

I da ga pitaš

Zašto? Ne bi ti rekao

Jer kamen nema osećanja, on samo stoji, suv, prašnjav, hladan,

On služi da ga huligani bacaju, deca šutiraju,

Da stoji umesto stativa,

da pridržava odeću da je vetar ne odnese,

da pridržava papir da ga vetar ne odnese

I sada mrziš taj kamen, mrziš ga mržnjom kojom samo čovek mrzeti može,

Gađaš ga vatrom iz očiju, psovkama iz usta, uzimaš ga u ruke i bacaš ga prema gomili,masi, rulji!

Nadajući se da ćeš ga vratiti onome koji ga je na tebe bacio i glavu mu raskrvariti ka’ on tebi!

I tako sve ide u krug,

i mržnja

i psovanje

i bacanje kamena

Od čoveka do čoveka, od zveri do zveri, od skota do skota

A siroti kamen, on se ništa ne pita, ne odlučuje, samo ga bacaju

Od čoveka do čoveka, šutiraju, od zveri do zveri, koriste od skota do skota

a onda kažu

Da je hladan, sam, prašnjav,suv, pomagalo huligana i dece

Da on nema osećanja i bolne povrede nanosi

Jadni kamen

Siroti kamen

Tužni kamen

Moj prijatelj kamen.

 

kamen

 

Autor: Darko Janković

Fotografije: favim.com, pinterest.com

Nema komentara

Ostavi komentar